Koje je ulje najbolje? Odgovor ne postoji, prvenstveno zbog činjenice da su motori različiti, kao što su različiti i uvjeti njihove eksploatacije. Međutim, kad se nađete u situaciji da na benzinskoj crpki prilikom kontrole ulja mjerna šipka pokazuje oseku, doći će do pitanja koje ulje je sada ono pravo? Upitate li djelatnike na crpki, dobit ćete dobronamjerni odgovor: "Želite li svom motoru najbolje...". Gotovo sigurno će preporučiti skupo ulje, ako ne i najskuplje, a zanimljivo je da će većini automobila s benzinskim motorima biti dovoljna ulja čija je kvaliteta sukladna odavno zastarjelim API-normama SE i SF iz sedamdesetih godina prošlog stoljeća.

Prvo je pravilo - nije preporučljivo miješati sintetska i mineralna ulja osim u slučaju krajnje nužde. Jer, ipak je najbitnije da ima ikakvog ulja, nego da je motor suh. Ulja napravljena na istoj bazi (mineralna s mineralnim ili sintetska sa sintetskim) možete miješati bez straha. Kvaliteta mješavine zadržat će se na razini lošije vrste. Dakle, dolijevanjem pola litre skupog 0W-40 ulja nećete poboljšati mješavinu. No pola litre lošeg ulja itekako može upropastiti cijelo punjenje. Tu je i pitanje viskoziteta.
Krajem osamdesetih standardna ulja imala su oznaku viskoziteta 15W-40. Oznaka 15W znači da je na hladnoći indeks viskoziteta 15. Druga brojka označava indeks viskoziteta na radnoj temperaturi motora i iznosi 40. Ulje oznake 5W-40 je, dakle, na hladnoći još manjeg otpora prema tečenju, olakšava hladni start motora, ali pri radnoj temperaturi istog je viskoziteta kao i ulje 15W-40.U čemu je razlika? Od prije pet godina postoje i ulja oznake 0W. Tzv. vodena ulja svoj talent iskazuju u prvom redu na izrazito niskim temperaturama (do - 35ĄC). Pri čestim hladnim startovima mogu uštedjeti do pet posto goriva.
Oznake na uljima ovise o dogovorima među udrugama proizvođača. Najstariji je dogovor iz SAD-a, američkog naftnog instituta API (American Petroleum Institute). API-klase ulja dijele se na S (benzinski motori) i C (dizel i lagana komercijalna vozila), a slovo iza toga označava kvalitetu. Najbolja ulja nose oznake SJ i CF.
Za Europljane najvažnije su ACEA oznake: slovo A označava ulje za benzinske, a B za dizel motore. Najdjelotvornija ulja dostižu A3 i B4 klasu, no većina automobila zadovoljava se s A2 i B3 klasom ulja.
Posebno strogi proizvođači automobila imaju vlastite stavove i ogromne zahtjeve. Poput VW koji je još davne 1982. godine s turbodizelima uveo vlastitu normu ulja 505 00. Vremenom mijenjana, aktualna je norma 502 00 (1 mj./97.) koja označava ulje visokih performansi i niskog viskoziteta odnosno ulje koje pruža mali otpor tečenju. Nešto sasvim posebno je norma 503 01 - ulje koje se koristi kod longlife-intervala zamjene ulja do čak 50.000 kilometara. BMW se odrekao kompliciranih oznaka ulja i koristi dva popisa: longlife (dugotrajno) te specijalna ulja s određenim normama. Isto čini i Mercedes, samo ih naziva listovima: list 229.1 sadrži popis svih ulja za sve Mercedesove modele dok list 229.3 sadrži popis ulja koja zadovoljavaju najstrože standarde kuće. U slučaju nesigurnosti uvijek možete pitati ovlaštenog zastupnika ili servisera koje ulje koristiti.

















































