Iako su dani sve dulji, mnogi vozači često će voziti po mraku, bilo zbog činjenice da zbog toplijeg vremena dulje ostaju s društvom vani, bilo zbog toga da mnogi koji koriste praznike i spajanje neradnih dana koriste krajnje racionalno. Odnosno, kreću kući u posljednji mogući trenutak. Mnogo puta ponovljena teza da je vožnja po noći najopasnija vožnja dobila je još jednu svoju potvrdu u podacima njemačkih osiguravajućih kuća. Oni govore da se u toj zemlji više od pedeset posto svih nesreća s fatalnim posljedicama događa tijekom mraka, a 75 posto vožnje obavlja se po danu, dok se u Velikoj Britaniji četvrtina svih fatalnih sudara događa između četiri i devet popodne, najvećim dijelom u zimskim mjesecima. Slične su brojke nekih istraživanja provedenih u SAD-u, s time da se prema njima čak pedeset posto svih nesreća događa zato što vozač nema dovoljno informacija o stanju na cesti.
Razlog je smanjena vidljivost koju donosi noć. Čak I na dobro osvjetljenim cestama, dubinska percepcija, prepoznavanje boja i perfierni vid su dobrano kompromitirani noću. Sve to dovodi do toga da je vožnja noću tri puta opasnija nego vožnja danju. Zbog manjka informacija vozaču treba mnogo više kako bi obavio radnje potrebne zaustavljanje. Radi se o pet koraka, uočavanju opasne situacije, identificiranju i definiranju situacije, razmatranju mogućih alternativa i odlučivanju koju izabrati, reakciji, te kočenju ili izbjegavanju.
Još je gore kad po noći pada kiša. U Velikoj Britaniji pedeset posto svih prometnih nesreća događa se u noćima kad pada kiša, a tijekom jedne godine kiša pada samo tijekom deset posto noći. Najgore je na autocestama, jer dolazi do tzv. hipnoze. Riječ je o procesu tijekom kojeg se um postupno isključuje zbog nedostatka podražaja. Protiv ovoga se vozač prvo bori traženjem vizualnih podražaja, no sve što vidi je tama koja briše glavni trag za udaljenosti na cesti - geometriju. Nakon nekog vremena vozač se konačno isključuje te drži volan i prati ravnu cestu, dok se druge funkcije isključuju. Stoga pri nailasku na kritičnu situaciju ili zavoj pri prevelikoj brzini ne može reagirati, stoga dolazi do nesreća.
Svijest o opasnosti trebala bi biti još veća zna li se da je pri brzini od 100 km vidljivost samo 45 metara s oborenim, a stotinu metara s dugim svjetlima, dok vozač prelazi 33 metara u sekundi. K tome je potrebno još napraviti spomenutih pet koraka, od kojih je za svaki potrebno potrošiti bar dvije sekunde. Stoga je po noći potrebno primijeniti dodatan oprez, naročito ako pada kiša.
