Svim vlasnicima automobila s malo dužim vozačkim stažem dobro je poznata stara procedura koju su morali provoditi nakon kupovine novog metalnog ljubimca. Naime, starije generacije automobila zahtijevale su fazu razrađivanja, odnosno uhodavanja motora. U tom periodu većina automobila morala je proći oko tisuću kilometara, tijekom kojih je vozač morao strogo paziti na broj okretaja motora. Odnosno, motor se nije smio forsirati te kazaljka na obrtomjeru u pravilu nije smjela prelaziti više od tri tisuće okretaja. Razlog tome bila je neprecizna proizvodnja odnosno mogućnost da neki dio u samom motoru nije savršeno obrađen.
Zbog toga tih prvih tisuću kilometara u motor je bilo uliveno posebno ulje čiji je zadatak bio sakupljati zaostale čestice metala i pomoći formiranju svih pokretnih djelova. Čak i minimalna odstupanja u tako preciznom sustavu kao što je motor mogla su izazvati trajna oštećenja te narušiti svojstva motora. Nakon što je automobil napravio potrebnu kilometražu, morao je na servis gdje je dobio klasično ulje.
Nezaustavljiv napredak tehnologije, kako materijala tako i procesa proizvodnje te sve precizniji strojevi omogućili su proizvođačima automobila da rade sve komponente, pa tako i elemente motora, bez odstupanja od propisanih mjera. Najbolji primjer tome je činjenica da gotovo svi moderni automobili imaju prvi servis na nekakvih dvadeset, pa čak i trideset tisuća kilometara.
To dovoljno govori koliki je napredak postigla tehnologija proizvodnje, ali i ulja. Ona su vjerojatno i najviše napredovala. Nova, sintetska osnova omogučava svojstva koja su neusporedivo bolja u odnosu na stara ulja. Bolje podmazuju pokretne djelove, a omogućavaju bolje hlađenje i dulji vijek trajanja. Klasični automobili kojih je na našim cestama i najviše, poput Fiata Punta, Renaulta Meganea ili Mazde 6 bez obzira radilo li se o njihovim benzinskim ili dizel inačicama ne trebaju se razrađivati. Barem ne u klasičnom smislu. Ipak, preporuka je kako u prvih tisuću kilometara treba biti malo pažljiviji s automobilom. Treba istaknuti kako ovdje dolazi do najvećih zabluda.
Prvo i osnovno pravilo, koje vrijedi i za razdoblje poslije faze razrađivanja, je kako se motor nikada ne smije tjerati u više okretaje dok je hladan. Pri tome ne mislimo samo na temperaturu rashladne tekućine, jer ona vrlo brzo dođe na optimalnu razinu, već na mnogo važnije ulje. Ono se naime sporije grije te je potrebno barem petnaestak minuta ili desetak kilometara kako bi došlo na radnu temperaturu. Automobil je potrebno zagrijavati u vožnji, a nikako na mjestu jer tako se na optimalnu temperaturu podižu svi sustavi i djelovi, a ne samo motor. Slična je situacija i s razrađivanjem, mnogi smatraju kako je auto cesta najbolja za uhodavanje motora, no to je posve pogrešno. Motor je najbolje razrađivati u gradu tj. u režimu u kojem će motor prolaziti cijeli raspon okretaja i u kojemu će se svi elementi podjednako razrađivati i doći u svoj optimalan položaj.
