Nakon tri godine rada u istoj tvrtki, Lovro D. dobio je otkaz kao tehnološki višak. Trebao bi raditi još otprilike dva tjedna, ali budući da je zaposlen na neodređeno pa ima pravo na korištenje godišnjeg odmora i mjesec dana za traženje novog posla, bit će zaposlen još gotovo dva i pol mjeseca. Slično se nedavno dogodilo i najpoznatijem igraču na kvizovima u Hrvatskoj - Mirku Miočiću. Nakon što je dobio otkaz kao tehnološki višak čemu je također, prema objašnjenju poslodavca, kumovala kriza, s poslodavcem se razišao sporazumno i krenuo u potragu za poslom. Lovro ima više sreće - već je našao novi posao. Htio bi s posla otići odmah, već sutra ako je moguće. No, u tvrtki su mu rekli da u tom slučaju mora predati zahtjev za sporazumni otkaz. Što će im to kad je dobio otkaz kao višak, pita se Lovro, a ionako ne treba dolaziti raditi na posao nakon što odradi još dva tjedna.
Razlog je jednostavan. Otkaz na temelju tehnološkog viška odnosno poslovno uvjetovani otkaz i sporazumni raskid ugovora nose sa sobom posve različite obveze i prava zaposlenika i poslodavca.
Sporazumni raskid ugovora o radu ne bi trebao rezultirati negativnim posljedicama bilo za poslodavca bilo radnika odnosno ne rezultira sudskim sporom. Takav raskid pretpostavlja suglasnost obje ugovorne strane o raskidu ugovora.
Prijedlog za prihvaćanje sporazumnog raskida ugovora ne predstavlja obvezu niti za jednu ugovornu stranu, a prijedlog za sporazumnim raskidom može doći i od strane poslodavca i od radnika.
Kada poslodavac predlaže sporazumni raskid ugovora o radu, radnik mora znati da u tom slučaju nema pravo na naknadu za nezaposlene kod Hrvatskog zavoda za zapošljavanje ako nakon prestanka ugovora o radu nema mogućnost novog zaposlenja. Nema pravo ni na otpreminu koja je zajamčena svima koji su bili kod istog poslodavca zaposleni na neodređeno vrijeme najmanje dvije godine. Otpremnina, naime, u slučaju poslovno ili osobno uvjetovanog otkaza, iznosi najmanje jednu trećinu plaće isplaćene u tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu, a za svaku napunjenu godinu rada kod toga poslodavca.
Kako Lovro ipak radi prelaska na bolje radno mjesto želi sporazumni raskid, o tome bi trebao upoznati svog poslodavca i pisano dostaviti svoj zahtjev poslodavcu s točnim uvjetima raskida (datum prestanka, godišnji odmor i slično).
Ako poslodavac ne udovolji zahtjevu za sporazumnim raskidom (što mu nije obveza), radniku ostaje mogućnost da jednostrano otkaže ugovor o radu, ali tada uz obvezu poštivanja otkaznog roka.
Ako postoji volja obje ugovorne strane da zaključe sporazumni raskid ugovora o radu tim sporazumom koji mora biti u pisanom obliku obvezno treba definirati datum prestanka ugovora o radu, način plaćanja eventualno neizmirenih obveza poslodavca prema radniku (prekovremeni sati, sati iz preraspodjele radnog vremena, godišnji odmor iz prethodne godine i slično), način podmirenja eventualnih obveza radnika prema poslodavcu (npr. povrat sredstava uloženih u školovanje i slično.), pitanje korištenja godišnjeg odmora, otpremnina (ako je izrijekom ugovorena ugovorom o radu za slučaj sporazumnog raskida ili ako radnik i poslodavac dogovore otpremninu).
Lovrin poslodavac ima obveze prema njemu do kraja godine pa ih mora i ispuniti. Budući da su ugovorili da će Lovri isplaćivati plaću do kraja godine, morao bi je isplaćivati ako radni odnos još traje. Onog trenutka kad Lovri prestane radni odnos odnosno raskidom ugovora poslodavac prema njemu više nema obveza. Lovri je palo na pamet da bi mogao ostati zaposlenik sadašnjeg poslodavca do kraja godine, a u međuvremenu početi raditi u drugoj tvrtki. No, u tom slučaju, o tome bi trebao obavijestiti i onog poslodavca kod kojeg će početi raditi, da mu ne obračunavaju osobni odbitak.
Prava i obveze nakon sporazumnog raskida ugovora o radu:
-ni poslodavac ni radnik nemaju obvezu poštivanja otkaznog roka
- radnik nema pravo na naknadu za nezaposlene kod Hrvatskog zavoda za zapošljavanje ako nakon prestanka ugovora o radu nema mogućnost novog zaposlenja
- ne ugovore li suprotno, radnik nema pravo na otpremninu
Prava i obveze nakon raskida ugovora na temelju tehnološkog viška:
- mora se poštovati otkazni rok (u slučaju redovitog otkaza on iznosi dva tjedna ako je radnik u radnom odnosu kod istog poslodavca proveo neprekidno manje od godinu dana, mjesec dana ako je radio godinu dana, dva mjeseca ako je radio dvije godine, tri mjeseca ako je radio pet godina, četiri mjeseca ako je radio deset godina, pet mjeseci ako je radio petnaest godina i šest mjeseci ako je radio neprekidno 20 godina)
- radnik ima pravo na otpremninu ako je kod istog poslodavca neprekidno radio najmanje dvije godine i bio zaposlen na neodređeno vrijeme
- otpremnina za zaposlene na neodređeno iznosi najmanje jednu trećinu plaće isplaćene u tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu, a za svaku napunjenu godinu rada kod toga poslodavca
Diskusije
Nažalost, gornje obrazloženje ima značajne pogreške. Naime, pravo na otpremninu imau svi zaposleni (a ne samo oni na neodređeno vrijeme) koji su duže od dvije godine neprekidno u toj firmi. Tkđ. najniža otpremnina propisana je Zakonom o radu - iznosi najviše 6 prosječnih mjesečnih plaća radnika u zadnja tri mjeseca
Komentar od: Anonymous | Datum: 24.10.2009 u 12:52Vidi sve komentare na forumu