Mnogi će ga nazvati glupim i nepravednim, ali Šukerov 'krizni porez', mila je majka prema onome kako su sve vlastodršci u prošlosti punili državne blagajne. Primjerice, stari Rimljani bili su umjetnici za neobične poreze i carine. Tako bi zemlja koju su osvajali morala plaćati porez kako je rimske legije ne bi pokorile brzo i okrutno, nego – brižno i polako.

Porez ima gadnu naviku da kad se jednom uvede, teško se povlači. Na glinenim pločicama drevnih Sumerana ostalo je zabilježeno da su tamošnji stanovnici prihvatili porez za vrijeme velikog rata. Inače, prvi spomen poreza u ljudskoj povijesti. Ali kad je frka prošla, vladaru se omililo zavlačiti ruku u podaničke kese i porez je ostao. Propuštena je prilika da se beštiji odmah stane na vrat, i porezi su  se od tada samo umnožavali.

Ipak iz tih davnih vremena ostala je kao svijetla točka zapisana 274. godina. Poreznicima nije mila ali svaki dužnik bi morao znati što se tad dogodilo i tko je Lucije Domicije Aurelijan. Iako je vladao samo pet godina, uglavnom ratujući, taj rimski car je navedene godine izdao proglas kojim je građanima oprostio sve zaostale poreze. Štoviše, naredio je da se svi dokumenti o dugovanjima javno spale. Slava mu!

Inače, Lucije je bio crna ovca među rimskim carevima koji su svi odreda smišljali kako što više oderati narod. Prvi rimski car August uveo je porez za neženje kako bi ih potaknuo da počnu stvarati nove porezne obveznike. Car Vespazijan je natjerao građane Rima da plaćaju porez za korištenje javnih zahoda. Prema njema se u Francuskoj i dan, danas javni WC zovu 'la Vespasiennes'.

Ipak,  mora se priznati da je vlast u antičko vrijeme pazila da porezi budu u skladu s bogatstvom onih koji ih plaćaju. Imućni su plaćali više, a siromašni manje. U srednjem vijeku mnogo je toga pošlo po krivom, pa tako i porezi. Dovoljno je reći da su kmetovi čak dvije trećine svog prihoda morali davati crkvi, kralju i plemstvu.

Samo uzmite u ruke Krležine Balade Petrice Kerempuha i bit će vam jasno zbog čega su se tako često bunili zagorski 'muži'. Plaćali su porez u novcu, radu, vinu žitu, u vojnoj službi. Plaćao se porez na vinograd, na pašu, na drvo, porez na žir, porez na prijelaz mosta itd... Ukupno su plaćali više od 30 raznih nameta.  Srednjovjekovni poreznici nisu se sjetili uvesti PDV odnosno jedinstvenu stopu poreza na sve proizvode i usluge.

Iz stoljeća u stoljeće porezi su postojali sve originalniji, zlobnici će reći – gluplji. U Engleskoj , Škotskoj i Irskoj William III. 1696. godine uveo je oporezivanje kuća koje imaju više od šest prozora. Kralju je hitno trebalo novaca za rat. Građani su odgovorili malterom i ciglom pa se i danas u Velikoj Britaniji mogu vidjeti kuće koje imaju zazidane prozore.

Za to vrijeme u Rusiji, Petar Veliki u prosvjetiteljskom zanosu odlučio je dovesti svoje muške podanike u red, pa je krenu s naplatom poreza na bradu. I dok se većini Rusa smračilo pred očima, jedan je zadovoljno trljao ruke. Osim što se oduvijek brijao, bio je vlasnik tvornice britvi i, sasvim slučajno, dobar Petrov prijatelj.

Nešto kasnije u Francuskoj, kralj Luj XV. , na nagovor financijskog savjetnika, uveo je namet koji nema veze sa zdravom pameću  ali je ipak oporezuje – porez na inteligenciju. U biti radilo se o vrlo lukavom haraču koji je računao na ljudsku taštinu. Ako ne platiš porez priznaješ da si glup. Nažalost po Luja, nije dugo potrajao.

Vraćamo se u Englesku, gdje je ministar William Pitt 1783. godine krenuo s oporezivanjem šešira. Kao dokaz plaćenog poreza na šešire se stavljala potvrda s pečatom. U javnoj debati se čak raspravljalo o tome koja forma pokrivala za glavu definira pojam 'šešir'. Na kraju su svi oblici i materijali od koji bi šešir mogao biti napravljen bili definirani u posebnom statutu. Zakon je trajao skoro punih 30 godina, do 1811. godine, kad je odbačen.

Prusi su uveli porez na čizme koje su tad smatrane velikim luksuzom. Talijani su krajem 19. stoljeća oporezivali vožnju na biciklu za održavanje putova koje su 'uništavali'. Iz tog je poreza nastala i današnja cestarina… Uglavnom porezi, porezi i samo porezi.

U što se pretvorila beštija koja se prvi put pojavila na sumerskim glinenim pločicama, najbolje govori ova činjenica. Američka Deklaracija o neovisnosti ima 1.337 riječi. Biblija ima oko 773.000, ovisno već o kojoj verziji govorimo. Američki porezni zakon imao je 1913. godine 11.400 riječi. Danas oko sedam milijuna!