Kupovina putem interneta sve je popularnija i među građanima Hrvatske. Službeni podaci pokazuju da se u posljednjih nekoliko godina broj pošiljaka iz inozemstva koje su rezultat internetske kupovine, znatno povećao. Posebno je postala popularna stranica eBay, koju u zadnje tri godine sve više hrvatskih građana koristi za kupovinu različitih artikala.
No, kupovina putem interneta u inozemstvu kod nas može biti prava lutrija. Naime, nikad ne znate hoćete li - i koliko - platiti carinu. S takvom se situacijom nedavno susreo i Domagoj Jakopović Ribafish, urednik u Playboyu koji već ima iskustva s kupovinom putem eBaya. On je naručio putem popularne stranice košulje za bowling. Riječ o sportu vrlo sličnom kuglanju za koji se oprema ne može kupiti na hrvatskom tržištu pa je jedina opcija kupovina u inozemstvu.
Problem je nastao kada mu je za narudžbu u vrijednosti od 600 kuna naplaćena carina od 329 kuna. Pošto je već prije naručivao robu u toj vrijednosti i nije mu bila naplaćena carina, Ribafishu nije jasno zašto je ovoga puta morao platiti.
Pojašnjenje smo zatražili u Carinskoj upravi. Iako smo naveli što je točno naručeno, koliko je iznosila cijena robe s poštarinom, kao i iznos carine, Carinskoj upravi ti podaci, kako su naveli, nisu dovoljno podrobni.
Dobili smo tek načelni odgovor, koji nije do kraja razjasnio situaciju. U Carinskoj upravi ističu kako treba voditi računa o svim specifičnim okolnostima svakog pojedinačnog slučaja te iznimnoj kompleksnosti pravila koja se primjenjuju na robu u postupku carinjenja.
Činjenica je da je uistinu riječ o složenom postupku, s obzirom na to da ga regulira niz propisa.
Prema Carinskom zakonu, sve poštanske pošiljke koje su predmet međunarodnog poštanskog prometa podliježu mjerama carinskog nadzora i postupku carinske provjere.
Drugim riječima, sva roba - pa i ona kupljena putem interneta - neovisno o njezinoj vrijednosti, podliježe carinjenju, odnosno obračunu carine i PDV-a te drugih davanja koja se plaćaju kod uvoza.
Prema zakonskim propisima, fizičke osobe mogu uvoziti samo robu nekomercijalne naravi koja služi isključivo njihovim osobnim potrebama i potrebama članova njihovih obitelji, i to u razumnim količinama koje nisu namijenjene preprodaji. Obračunava se carinski dug, a čine ga carina, poseban porez kada je riječ o robi koja podliježe tom porezu te porez na dodanu vrijednost.
Propisana stopa carine obračunava se na carinsku vrijednost robe, a ta pitanja reguliraju Carinski zakon i Uredba za provedbu Carinskog zakona. U carinsku vrijednost robe uključuju se, osim same transakcijske vrijednosti iskazane na računu, i druge stavke, kao što su troškovi ambalaže, pakiranja, prijevoza i osiguranja do mjesta ulaska u hrvatsko carinsko područje te ostali troškovi poput utovara, istovara, prijevoza i sličnog.
Kako je moguće da se carina u nekim situacijama naplaćuje, a u nekima ne? Tko točno o tome odlučuje? I prema kojim kriterijima? Konkretne odgovore na ta pitanja nismo dobili. Ostao je dojam da u carinskoj regulaciji i praksi postoji mnoštvo nejasnoća i sivih zona, koje ostavljaju previše prostora za moguću zlorabu.
Troškovi poštarine, troškovi posredovanja pošte u carinskom postupku, troškovi koji se plaćaju otpremniku za pružene usluge carinskog posredovanja, kao i različiti manipulativni troškovi, primjerice, u prometu kurirskim pošiljkama, nisu dio davanja koja obračunava i naplaćuje carinska služba u postupku carinjenja robe. Upravo to, kažu, često zbunjuje potrošače, koji nisu dovoljno upućeni u načine kupovanja uvozne robe.
Postoji razlika između carinskoga postupka u poštanskom prometu od robnog cestovnog ili zračnog prometa. Kad se rješava poštom, postupak je jednostavniji i kraći jer se rješava podnošenjem poštansko-carinske deklaracije za fizičke osobe, što podrazumijeva i niže troškove za uvoznika.
Međutim, pošiljke pristigle tzv. kurirskim službama (DHL, UPS, Overseas i slične) carinski propisi ne smatraju poštanskom pošiljkom nego pošiljkama koje podliježu redovnim mjerama carinskog nadzora u robnom prometu, pa se na njih ne primjenjuje poštansko-carinska deklaracija.
U Carinskoj upravi navode da se putem interneta naručuju različite vrste roba pa su tako različite i pojedinačne vrijednosti pošiljki. No građani, naglašavaju, često ne znaju razlikovati carinski dug od drugih troškova.
Upravo zbog toga, ali i naših pitanja koja nisu do kraja odgovorena, nejasnoće oko internetske kupovine i carinskoga postupka sasvim sigurno bit će tema kojoj ćemo posvetiti još pažnje.
Ribafishu kao i ostalima koji putem interneta kupuju stvari nedostupne na hrvatskom tržištu, preostaje samo da se prilikom iduće internetske kupovine nadaju najboljem.
Napomena
Ako želite komentirati tekst, morate se prijaviti ili registrirati.
