Kako bi bilo dobro posjedovati neki takav stroj ,zar ne!? Sjećate se filma Glenngary Ross, gdje Al Pacino hvali Jacka Lemmona kao vrhunskog prodavača: Levine the "Machine" (Jack je bio vrhunski prodavač trećerazrednih imanja - vrhunski prodavač magle), mašine za pravljenje novca. Kako bi mi smrtnici mogli proizvoditi novac? Odgovor je jasan - pokrenuti vlastiti posao. Robert Kyiosaky, legenda ulaganja i izgradnje businessa, poslove je podijelio na četiri kvadranta (zaposlenici, samozaposleni, vlasnici businessa i investitori).

Većina nas radi za drugoga (bilo državu bilo privatne osobe) i mi smo zaposlenici. Radimo za plaću, honorar, proviziju itd. Uvijek gunđamo zbog plaće, suradnika, gazde i drugih stvari. Naravno, neki su i zadovoljni. Plaće su ograničene stanjem na tržištu rada (osim managera u javnim državnim tvrtkama ha, ha). Slobodnog vremena je malo, vremenom se ljudi pretvaraju u strojeve koji rade po šablonu.

Samozaposlenici su privatni liječnici, odvjetnici, automehaničari i slične profesije. To su profesionalci i vrlo često alfa i omega svog posla. Znači, ako oni odu, posao se gasi pa čak i ako imaju neke zaposlenike u svojim sustavima. Njihovi prihodi su malo veći od kategorije zaposlenika, malo su financijski neovisniji. Pa zar većina nas ne zavidi privatnim stomatolozima ili vodoinstalaterima? No obje ove kategorije su financijski vezane za svoje poslove. Čim nas (njih) nema na poslu, nema ni love. Pa eto sad izbora?!

Na drugoj strani imamo jednu zanimljivu kategoriju vlasnik posla (ili biznisa). To su vizionari, pokretači. Oni smisle neki koncept, ideju i provedu je u djelo. Zaposle ljude koji taj koncept i viziju održavaju, a "gazde" uživaju ili pak rade nešto drugo. Mnogo je primjera i kod nas (ne zamjerite jer sam naveo Dalmatince) : Željko Kerum (jedan od najvećih lanaca prehrane u RH, a on je gradonačelnik), Juroslav Buljubašić (posjeduje više biznisa, a on planira put u svemir). Sjećam se jedne anegdote vezane uz Henryja Forda (oca američke industrije automobila): neki intelektualci su ga optužili da je glup i nepismen, neznalica. Ford ih je pozvao u ured i rekao da ga pitaju o bilo čemu, a da će on odgovoriti. Tad su "mozgovi" počeli s pitanjima. Ford je slušao i uzeo telefon i počeo nazivati svoje zaposlenike i pitao ih ovo što su pitali njega. Naravno, dobio je sve odgovore i to rekao intelektualcima. Tad im je dodao da on zapošljava pametne i školovane ljude, a da se on posvećuje važnijim zadacima - planiranju i razradi strategije. Vlasnici posla su ljudi koji su zaposlili desetke ili stotine radnika i managera i ovi odrađuju posao. Vlasnik posla može na godinu dana otići u pustinju ili svemir i kad se vrati posao još funkcionira, možda čak i bolje nego prošle godine.

O investitorima ne bih puno. To su igrači koji su generirali veliki novac i sad ulažu u razne poslove: nekretnine, druge biznise i vrijednosnice. Ti ljudi žive od povrata na uloženo. Zamislite da imate neki novac i s njim kupite dionicu(e) koje redovito isplaćuju dividende. Od dividende dobivate godišnje 2, 3 tisuće kuna (recimo HT paket s inicijalne ponude od oko 2.000 kuna). Pomnožite to nekoliko puta i imate godišnji iznos od 200-tinjak tisuća, lijepu svotu dovoljnu za ugodnih godinu dana života. Ili pak imate nekretninu koja donosi mjesečno 200 eura najma, pa pomnožite s 10-ak takvih nekretnina. E to je već 2.000 eura mjesečno (1.500 kad odbijemo troškove). Pa zar i to nije lijepa svotica?! E to su investitori.

Naravno nama "malim ljudima" je najbliža varijanta stvaranja vlastitog posla, jer ipak nema nas puno s naslijeđenim novcima ili nekretninama. Tu opet dolazi pitanje: kako pokrenuti vlastiti posao? Neki će reći: "Pa nisam rođen za biznis, daj mi posao i plaću i pusti me." Sve to stoji i naravno da nema mnogo ljudi koji bi bili sposobni stvoriti i voditi posao (inače bi Hrvati bili nacija poduzetnika, zar ne).

No stvar je u u tome da se malo počne razmišljati. Je li život koji imamo doista kvalitetan? Trčimo li cijeli dan za novcima, a na kraju dana ih opet nemamo?! Radimo i po 10 sati dnevno ili više, a ne osjetimo neke lijepe stvari u životu. Svodi li se život na rano ustajanje, odlazak na posao, rad, trku kući, na ručak, pivo, malo TV-a i opet krevet (eventualno subotom u shopping centar i peglanje kartica - i opet nema novca). Netko je jednom izjavio: "Je li glupo potrošiti život radeći za novac, a nikad ga ne imati u džepu?" Ne znam, recite mi vi?!

Vrijedi li malo razmisliti o pokretanju vlastitog posla? Mislim da vrijedi. Naravno neće svakomu uspjeti otići korak dalje od razmišljanja. Nekima hoće. Možete li vi otići korak dalje od misli? Zapitajte se: imam li viziju da pođem u životu nešto raditi ili ću i dalje biti na svom radnom mjestu, čekati povišicu ili promaknuće? Ako iz svoje nutrine dobijete pozitivan odgovor, krenite u ostvarenje snova i napravite vlastit biznis. Neka vam je sretno . Stvorite i vi vašu mašinu za proizvodnju novca.