'Što nam donosi eventualno slabljenje kune?' – pitanje je koje se u posljednje vrijeme sve češće nameće. Krenimo, prije svega, s pozitivnim učincima pojma deprecijacija. Slabljenje domaće valute u odnosu na stranu u pravilu donosi rast konkurentnosti domaćeg izvoza. Primjerice, cijena nekog domaćeg proizvoda iznosi 10 kuna. Njegova cijena na tržištu Europske unije ukoliko zanemarimo carinske naknade, iznosi približno 1,35 eura.

Ukoliko bi, što neki predviđaju/priželjkuju, kuna deprecirala u odnosu na euro za 10 posto tada bi cijena domaćeg proizvoda od 10 kuna na tržištu EU iznosila približno 1,22 eura. Iz navedenog proizlazi da slabljenje kune pojeftinjuje cijenu izvoza i čini ga konkurentnijim. Zbog toga se zahtjevi za deprecijacijom kune čuju uglavnom od strane izvoznika.

Nasuprot tome, deprecijacija domaće valute potakla bi rast cijene uvozne robe. Budući da na policama naših trgovina prevladavaju uvozni proizvodi, došlo bi do pada životnog standarda jer bi im porasla cijena.

Negativne strane slabe kune najviše bi osjetili dužnici čiji krediti su vezani valutnom klauzulom. Valutna klauzula instrument je zaštite koji su banke uvele početkom devedesetih godina suočene su s velikim gubicima uzrokovanim visokom stopom inflacije (iskusniji su vjerojatno čuli priču o kreditima za automobile, namještaj itd. u drugoj polovici osamdesetih čiji anuiteti su bili fiksni i na kraju otplate kredita, zbog inflacije iznosili protuvrijednost kutije cigareta).

Iako je izvorno riječ o instrumentu zaštite u međunarodnim plaćanjima (osiguranje izvoznika od slabljenja valute plaćanja ili uvoznika od aprecijacije valute plaćanja) cilj uvođenja valutne klauzule u praksu domaćih poslovnih banaka bio je prijenos valutnog rizika i rizika inflacije na dužnike. Ugovorenom valutnom klauzulom iznos glavnice odobrenog kredita i anuiteti koje vraćamo vežu se uz stranu valutu. Zbog toga je u ugovoru o kreditu naznačeno da je iznos odobrenog kredita npr. 10.000 eura u protuvrijednosti u kunama a otplatni anuitet npr. 140 eura u protuvrijednosti u kunama.

Budući da je većina kredita (pogotovo onih dugoročnih) u Hrvatskoj vezana valutnom klauzulom deprecijacija tečaja kune u odnosu na euro od 10 posto značila bi automatski porast anuiteta u kunama od 10 posto. Tako bi rata kredita za auto od 743,19 kuna (protuvrijednost 100 eura) nakon deprecijacije od 10 posto iznosila 817,51 kunu.

Upravo zbog toga što bi slablje kune najviše pogodilo građane Hrvatska narodna banka svim sredstvima nastoji održi stabilnost deviznog tečaja.