O poduzetništvu je napisano stotine knjiga i članaka, pa evo i ja da napišem nekoliko riječi. Nitko od nas se nije rodio s neopisivom željom da postane poduzetnik, naročito ne mi koji smo odrasli u "ex-bivšoj Jugoslaviji", kako kaže naš „ex-bivši“ predsjednički kandidat Milan Bandić. No u ovom lijepom demokratskom sustavu mnogima je palo na pamet ući u taj svijet poduzetništva. Naravno, neki su iskoristili pretvorbu i privatizaciju pa na upitan način postali poduzetnici, no ovdje nećemo o tome. Pozornost ćemo baciti na neke normalne poduzetničke misije, svojstvene nekim zdravim, sređenim društvima.

Većina nas šljaka za nekoga (privatnika ili društvene firme) ili pak ne radi ni za koga (300.000 nezaposlenih). Veliki broj ljudi je barem jednom pomislio: "Kako bi bilo imati vlastiti posao?" Vidimo mnoge poduzetnike na TV-u ili u svojoj okolici, voze lijepe aute, o njima pišu tiskovine (pa čak i o Anti Gotovcu i njegovim dugovima, ali on je ipak poduzetnik), vozikaju lijepe jahte itd. Pa zar ne bi bilo lijepo imati nešto od tih stvari. Bilo bi lijepo biti financijski neovisan - slobodan. Teško, radimo li u nekoj tvrtki kao zaposlenik! Također, biti zaposlenik znači (naročito danas) strepiti za svoje radno mjesto, živjeti u psihozi mogućeg otkaza. Radimo puno za malo love. Ta mogućnost gubitka posla ili pak prelaska na lošije radno mjesto ne pruža čovjeku osjećaj da vlada situacijom.

Većina nas ima tzv. zaposlenički mentalni sklop. To je: škola, dobivanje posla, mirovina. S druge strane postoji i poduzetnički mentalni sklop. To je svojstveno šačici ljudi, no, kažu, moguće je da i mi ostali svoj um prebacimo u taj sklop. Kad poduzetnik pokreće posao najčešće to radi jer osjeća da će patiti cijeli život kao zaposlenik i osjeća da jednostavno mora učiniti taj potez. Poduzetnik ima slobodu, izbor, moć samodokazivanja, on stvara ono što misli da mora stvoriti-neku novu vrijednost. Naravno, ne smijemo zaboraviti da je tu riječ i o novcu. Ipak, postoji nekoliko stvari po kojima se razlikuje mentalni sklop poduzetnika od ostalih.

Poduzetnik vjeruje u sebe. Nepovjerenje u samoga sebe i u svoj projekt je smrt za poduzetnika. Poduzetnik postavi cilj(eve) i mora u njih vjerovati. Vaša ideja mora biti nepobjediva. Ako vi vjerujete - sigurno će i vaši klijenti vjerovati.

Poduzetnik ima veliku strast (samo nemojte pomisliti na novog predsjednika i izjave da nije strastven). Poduzetnik je zaljubljen u svoj projekt i ideje. Kad imate strast prema nečemu, to i ostvarujete, bez obzira na prepreke.

Poduzetnik mora biti iskren prema samome sebi. Nema izgovora, mora se biti 100 posto iskren prema sebi. Poduzetnici sami sebi kroje sudbinu, oni uzimaju stvar u svoje ruke. Deviza "bit će što Bog da" kod njih ne vrijedi (i ne smije vrijediti). Oni prihvaćaju rizik i krenu za onim što su zamislili. Oni sami stvaraju svoju sreću.

Poduzetnik ima ciljeve: kratkoročne, srednjoročne i dugoročne. Poduzetnik zapisuje svoje ciljeve. Do svojih ciljeva dolazi korak po korak. Za poduzetnika je cilj - ispunjenje snova s rokom ispunjenja.

Poduzetnik se suočava sa svojim strahovima, on izlazi iz svojega područja ugode. Odbacuje sigurnost (većina nas traži "siguran posao" i "sigurnu plaću") i ulazi u nepoznat svijet gdje sam stvara svoju "sigurnost". Poduzetnik riskira. Poduzetnik razvija vjeru u samoga sebe i svakodnevno se suočava sa svojim strahovima.

Poduzetnik naporno radi. Za njega nema radnog vremena. Na početku poslovanja on je i tehničar tj. radi poslove radi kojih je i pokrenuo tvrtku, a poslije tog radnog vremena radi sve ono što jedan vlasnik biznisa mora raditi: bavi se računima, naplatom, ljudima, resursima i drugim stvarima. Poduzetnik uživa u napornom radu. On vjeruje u ono što radi i za njega je posao - zabava i igra. On nema prekovremenih sati (dok većina zaposlenika čeka 15 sati ili 16 sati i poput vjetra proleti kroz vrata tvrtke).

Poduzetnik je uporan. Winston Churchill je jednom rekao studentima na Oxfordu: "Nikada, nikada, nikada ne odustajte (studenti su bili razočarani kratkim govorom no kasnije su izjavljivali da je to najbolji savjet koji su ikada dobili). Sjetimo se Thomasa Alve Edisona i tisuće pokušaja da napravi žarulju... Već su ga proglasili ludim kad je uspio. Poduzetnik ima definiran cilj i uporan je u njegovom ostvarenju. Poduzetnik ne prihvaća NE, već je uporan i kreativan i NE pretvara u DA.

Poduzetnik spremno dočekuje neuspjeh. Neuspjeh je dio puta do uspjeha. Neuspjeh povećava mudrost i sposobnost prosudbe. Poduzetnik koristi neuspjeh kao lekciju. Iz njega uvijek nešto novo nauči. Doživjeti neuspjeh znači ne truditi se dovoljno.

I na kraju jedna veoma bitna stvar: poduzetnik stvara tim ljudi - stvara sinergiju. Koristi vještine pojedinaca i uklapa ih u sinergijski sklop koji ideju vodi ka realizaciji.

Biti poduzetnik je velika stvar. Poduzetnik stvara radna mjesta i nove vrijednosti. Ne smijemo gledati poduzetnike kroz negativne prizme (mada ima loših ljudi koji se loše odnose prema zaposlenicima). Nisu se svi obogatili kroz sumnjivu pretvorbu. Poduzetnici su i bit će u budućnosti jedan bitan temelj opstojnosti ekonomije našeg društva.