Nakon što je deset godina s obitelji živio u gradskom stanu, glumac Zagrebačkog kazališta mladih Filip Nola, odlučio je uzeti stambeni kredit. Kao najmoprimac gradskog stana nadao se povoljnom otkupu i u tom razdoblju nije smio dizati kredite. Naime, svake su dvije godine morali dokazivati da nemaju ništa od nekretnina kako bi mogli nastaviti stanovati u tom stanu. Sada kada Grad Zagreb, napokon, veli Filip, nudi nepovoljne cijene kvadrata, supruga i on su odlučili kupiti stan na boljoj lokaciji i po povoljnijoj cijeni. To, naravno, podrazumijeva veliki kredit i to u posljednji čas, kaže, jer su oboje u godinama koje su još malo pa nekreditabilne.

Filip Nola uplaćivao je nekoliko polica životnog osiguranja
- Mislim da je nemoguće živjeti bez kredita, jedino ako se niste rodili u nekoj dobrostojećoj obitelji. Meni je, s obzirom na kredit koji sam digao, štednja neizbježna, a kako ćemo uspjeti štedjeti, to ćemo vidjeti. Vjerojatno će biti: kad nemaš - nemaš! Planiram sada selidbu, preuređenje novoga stana i pripremam se na život s velikom ratom kredita. Nadam se da će mi se kune opametiti! - rekao je Filip koji ne zna zbog čega zapravo nema stambenu štednju.
Cijene stanova u Zagrebu su nevjerojatno visoke iz njemu nepoznatog razloga. No, budući da je odrastao u središtu grada bila mu je važna lokacija pa da nakon deset godina opet stanuje u centru. To mu je bilo važno i unatoč tome što su nevjerojatne cijene stanova u središtu grada još nevjerojatnije. Smatra da je papirologija za stan zbilja pretjerano golema, ali misli da valjda mora biti tako. Ako ne zakompliciraju banke, onda će to nadoknaditi zakoni i sudovi, veli Filip.
Iako nema oročenu štednju, ipak će štedjeti i to - u čarapi, našalio se Filip. No, sa životnim osiguranjima je drugačije. Imao je nekoliko polica, a sada ih otkupljuje kako bi namaknuo novac za uređenje stana. Naravno da je obvezan, kaže, osigurati stan koji kupuje na kredit. Prije nekoliko godina imao je samo jednu policu životnog osiguranja, ali onda je njegova žena upoznala darovitu financijsku savjetnicu koja im je iskombinirala nekoliko polica, plus nekakve štednje kojih se sada riješava.
Bez velikih dugova
Inače, ističe da se vrlo slabo razumije u kredite, osiguranja i ostalo, što je možda posljedica lošeg znanja matematike ili lijenosti. Iako misli da je životno osiguranje i dodatno mirovinsko lijepo i krasno, ne smatra se nekim stručnjakom. Naime, kada su mu nekoliko puta objašnjavali detalje o tome, sve su mu činjenice, veli, vrlo brzo nestale iz mozga. Filip nema dionice iz istog razloga - vrlo slabo stoji s brojkama, a nije baš niti vezan na materijalne vrijednosti. Barem ne toliko, veli, da bi ga zainteresiralo ulaganje u dionice.
- Što se tiče dugova na karticama nikad nismo pretjerivali s njima i na vrijeme smo ih riješili. Jednostavno, supruga i ja nismo tipovi za kartice. Gotovina ili ništa. U velikim dugovima nikada nisam bio, manje brzo vraćam, a najbolje je ne zaduživati se i točka! Računi se, pak, moraju platiti odmah. To me je naučila mama, a istu metodu ima i moja voljena žena. Knjigovođu nemam jer bi me još više opteretio, a i ne baratam nekim zahtjevnijim transakcijama da bi mi bio neophodan - priča Filip.
Dodaje da je na glumački posao jako ujecala kriza. Manje je tako mogućnosti za zaradu, loši su uvjeti rada, sniženi kriteriji, manji honorari, a i isplate kasne. Misli da će obitelj u ovakvim situacijama sebi najbolje pomoći ako pazi svako na sebe. Naravno, ako zatreba pomoć uvijek su tu svi. Barem utješnim riječima.
Od kad zna za sebe, ističe Filip, uvijek je neka kriza. Iz osamdesetih se sjeća riječi, poput, stabilizacija, redukcija ili parni i neparni dani. Prije rata je na kratko nešto zasvjetlilo, ali devedesete s ratom i poraćem, brzo su zasjenile tu nadu. Niti prije ove recesije nije bilo neko sjajno financijsko stanje, pa iako Filip ne misli da ćemo dotaknuti dno, ipak se neprestano vrtimo pri dnu. Navikli smo na ozračje dna, veli. Bolje je ne strahovati od takvih događaja, važnije je biti nezabrinut za zdravlje i zadovoljan sudbinom, jer je uvjeren da se od svega toga može ozbiljno razboljeti. Stoga revno obavlja svoje dužnosti u matičnom kazalištu i nestrpljivo očekuje rezultate natječaja na koje je poslao svoje pismene uradke - jednu dramu i jedan scenarij.

















































