Predodžba o tužbama za duševne boli banalizirala se tijekom godina, nakon brojnih parnica koje su pokretali uvrijeđeni vinovnici društvenog života, kao reakciju na novinarske tekstove ili izjave oponenata. Na žalost, nepravedno za one koji su uistinu pretrpjeli strah, ozljede i istinsku tugu te imaju krivca ili odgovornu osobu od koje mogu utužiti odštetu za svoju patnju. No, čak ni oni svoju bol ne mogu uvijek naplatiti. Ona nikako ne smije biti ‚obična‘, već dugotrajna i iznimno snažna. Paradoks je što upravo takvu novac teško može obeštetiti.
U osiguravateljnom svijetu duševna bol nije nimalo banalan pojam. Upravo suprotno, smrtno je ozbiljna i često jako skupa. Pitanje odgovornosti za štetu i njezino materijalno popravljanje uređuje Zakon o obveznim odnosima.
Što je duševna bol
- Taj je zakon prihvatio objektivnu koncepciju neimovinske štete kao povredu prava osobnosti, izjednačio je fizičke i pravne osobe u pravu na popravljanje neimovinske štete, nenovčane ili novčane. Pod ‚pretrpljenom boli‘ povreda prava osobnosti može se odnositi na fizičku, ali i na duševnu bol. Ako, pak, govorimo o duševnoj boli, može je uzrokovati smanjenje životnih aktivnosti, naruženost, smrt bliskog srodnika ili naročito teški invaliditet bliske osobe - pojasnili su u Croatia osiguranju.
No, samo postojanje takvih okolnosti nije dovoljno da bi se dosudila naknada štete. Težina povrede i okolnosti slučaja to moraju opravdati. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade, ističe osiguravatelj, potrebno je voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih bolova, duševnih boli i straha. Te činjenice utvrđuju se ekspertizama. Laicima je prilično teško shvatiti kad imaju pravo na odštetu, a kad je ne mogu niti tražiti. Uvriježeno je shvaćanje da se takve odštete mogu dobiti vrlo često nakon automobilskih nesreća.
Kada nema odštete
No, u slučaju da je, primjerice, na polici obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti dodatno ugovoreno osiguranje vozača i putnika od posljedica nesretnog slučaja uz osiguranu svotu po osobi za slučaj smrti i trajnog invaliditeta, ne bi bila moguća isplata satisfakcije za duševne boli. Oštećeni bi u tom slučaju dobili ugovoreni iznos, sukladno uvjetima osiguranja i tablicama invaliditeta pojedinog osiguratelja.
Je li zakon ispoštovan, kontrolira Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga. Zakon o obveznim odnosima koji je stupio na snagu 1. siječnja 2006. godine izmijenio je koncepciju naknade neimovinske štete.
Neujednačena sudska praksa
- Naime, pod pojmom neimovinske štete sada se smatra povreda prava osobnosti, dok su pretrpljeni bolovi i strah samo kriteriji za određivanje pravične novčane naknade. Prema ranijem zakonu duševna bol zbog pretrpljenih bolova smatrala se posebnom vrstom štete - kažu u Graweu, gdje su se i požalili da sudska praksa ne prati koncepcijsku izmjenu zakona te se određivanje naknade i nadalje temelji na vještačenjima u kojima se određuje razina pretrpljenih bolova, straha i umanjenja životne aktivnosti, a konkretna novčana svota određuje primjenom Orijentacijskih kriterija i sudske prakse.
Na neujednačenost kriterija žale se i u Uniqi, gdje smatraju da novi zakon predstavlja približavanje europskim standardima, ali u sudskoj praksi ostavlja prostora za različita tumačenja, zbog čega se sudske odluke razlikuju. Posljedice određenih ozljeda ocjenjuje liječnik cenzor, a temeljem njegove ocjene donosi se odluka o visini naknade neimovinske štete.
- Kriteriji za donošenje odluke o visini naknade su različiti i nisu jedinstveni, što je problem, ne samo u Hrvatskoj već i u ostalim europskim zemljama. Već duže vrijeme postoje inicijative za ujednačavanjem kriterija kojima se predlaže donošenje jedinstvenih tablica i slične metode, no za sada još uvijek postoje različitosti u vrednovanju prava na zdravlje i među osiguravateljima i među sudovima koji u krajnjoj instanci odlučuju o odštetnom zahtjevu - ističe Uniqina pravnica Andreja Kumanović.
