Kada je pjevačica Lollobrigide i TV-voditeljica Ida Prester platila porez iako nije trebala, shvatila je da ne može sama brinuti o svojim financijama i odlučila angažirati knjigovođu. S obzirom na to da je registrirana kao samostalna djelatnica, Ida mora skupljati račune, izdavati fakture, evidentirati primitke i izdatke, paziti tko joj i koliko duguje ili kada je isplata. No, onda je na težak način ove godine uvidjela da mora taj financijski kaos povjeriti stručnoj ruci. Ističe da knjigovođa nije previše skup jer se na kraju sve to isplati. Tako uštedi novce koje bi inače bacila u vjetar.

- Stvarno ne razumijem sve te financijske začkoljice. Do ove godine sam bila stalno zaposlena u jednoj produkcijskoj kući i nisam bila zakonski dužna slati uopće poreznu prijavu. No, ja sam mislila da moram! Porezna uprava je to fino primila i ispostavila mi uplatnicu s lijepom svoticom koju sam tad morala uplatiti. Da sam imala financijskog savjetnika, znala bih da radim glupost! Tad sam odlučila da mi treba stručna pomoć, jer gubim hrpu para radi neinformiranosti - priča Ida dodajući da joj sada dodatno pomaže internetsko bankarstvo koje je nedavno naučila koristiti.

Panika ranih 30-ih

Knjigovođu joj je preporučila TV-voditeljica Jasna Nanut, koja je također kod njega, uostalom kao i mnogo ljudi iz televizijsko-estradne branše. Ida ima veliko povjerenje u njega i ne brine o vjesticama da je netko tko vodi račune nekoj poznatoj osobi otuđio od nje novac. Ističe da njezin knjigovođa ne upravlja njenim računima, već izdaje fakture, kontrolira izvatke, daje savjete i obračunava.

- Teško da si može prebaciti tu moju sirotinjicu sebi, bar koliko ja razumijem sistem. Osim toga ovakvi odnosi se temelje na povjerenju. Moj je knjigovođa OK tip i vjerujem mu isto kao i teti Verici koja mi čisti jednom mjesečno. Ona je poštena žena i ne krade mi nakit i najlonke. Da razmišljam drugačije, da sumnjam na sve oko sebe, poludjela bih. Moj je knjigovođa profesionalac kojem se ne igra sa svojim ugledom građenim desetljećima. Tih mojih par kunica nisu za njega neko iskušenje. Puno više on zaradi svojim poslom i preporukama koje mu njegovi klijenti omogućuju - veli Ida.

Budući da vjeruje kako će ostati slobodnjak i neće imati mirovinu Ida ima životno osiguranje i štedi u stambenoj štedionici. Ističe da kada je netko cijeli život honorarac, nema ozbiljnu ušteđevinu, nekretninu, bogatog muža, barba Luku, a panika ranih tridesetih je tu, najbolje je uzeti životno osiguranje. Mirovine su mizerne i svi znaju, veli, da ne mogu pokriti niti kućnu apoteku, no ipak se ne boji starosti. Zapravo se veseli da neće imati više pritisaka i očekivanja okoline, da će putovati, a ako ostane zdrava potrudit će se da ima novaca i za to zlatno doba. Kako misli da će doživjeti barem 90 godina, ne želi opterećivati djecu lijekovima, pelenama za inkontinenciju i bolničkim smještajem.

Dva kvadrata stana

- Hm, kada to sve zbrojim treba mi još jedno životno! Stambenu štedionicu sam odabrala prije 5 godina. Moj tadašnji dečko i ja odlučili smo investirati u zajednički stan. Mic po mic, tog dečka više nema, ali štednja je ostala i eto copywritea za reklamu: Dečki odlaze i dolaze, ali štednja je uvijek uz vas! Sljedeće godine mogu podići štednju, uz državne poticaje imat ću prvih 2 kvadrata stana u Zagrebu! Jupi! Uplaćivala sam po 5.000 kuna svake godine, ali se dogodila neka svinjarija usred štednje kada su smanjeni poticaji. Nisam još sigurna što ću s tom ušteđevinom, na znam niti o kojoj se svoti radi. Smješno mi je da to uopće zovem stambena štedionica jer je više štednja za dobro ljetovanje - kaže Ida.

Neki od Idinih prijatelja imaju čak nekoliko stambenih koje im uplaćuju većinom roditelji. Sad su već blizu neke ozbiljnije svote, no većina Idi veli da nema novca ni za život, a kamoli za štednju. Idi se sviđa kad ljudi o štednji počnu bar na vrijeme razmišljati jer novac stvarno ode neopazice u vjetar. Zato njen otac koji je pravi ziheraš ima i životno i pogrebno i tko zna što sve još.

Ističe da je danas teško štedjeti s prosječnom plaćom jer nije moguće ni kupiti djeci udžbenike za školu. Ne razumije kako žive četveročlane obitelji s dvije uobičajene plaće i zato im se divi. Misli da su njena primanja dvostruko veća od prosječnih, ponekad i trostruka, no strašno puno radi. Zato ju veli “kolje” stan koji unajmljuje, a to je u Zagrebu strašno skupo. Gotovo pola dohotka joj ode na gole zidove, no uspije uplaćivati štednju, jer joj je to bitno. Nema djecu, ne puši, ne voli modne marke, pa misli da je ekonomična s obzirom na to da nema drugih velikih troškova. Za automobil je, pak, dugo štedjela, jer ne voli kredite i ne želi biti ikome dužna. Nikada stoga do sada nije digla neki kredit.