Dok je, primjerice, u skandinavskim zemljama uobičajeno da djeca odsele od roditelja po završetku srednje škole ili fakulteta, osamostale se i sami kupuju ili unajmljuju svoje nekretnine ili automobile, u Hrvatskoj ćemo od roditelja često čuti: radim to za svoju djecu, ostavit ću sve njima.

No, tko radi, taj i griješi, rekli bismo u Hrvatskoj. Nerijetki su slučajevi kada godinama stvarana financijska stabilnost jednostavno ode u vjetar, potroši se u svakodnevici troškova.

Bez obzira na to jesmo li do neke svote novca došli putem nasljedstva ili smo godinama štedjeli, u trenutku kada taj novac dobijemo, važno je iskreno odgovoriti na pitanje: može li moje dijete sada i idućih nekoliko godina preživjeti i bez tog novca? Potrošimo li ga za „tekuće“ stvari ili materijalne sitnice o kojima naš potomak sanja, zadovoljstvo će trajati kratko, a brige zasigurno duže. Četiri različite priče ispričalo nam je četvero zadovoljnih roditelja.

Garaža: ulog za budućnost

Kada je Markova (18) obitelj naslijedila dio imovine pokojne bake, prvo su pomislili kako je njihovim financijskim brigama došao kraj. „No, nakon duljeg razmišljanja i kalkuliranja, shvatili smo da iznos kojim raspolažemo na kraći rok može pokriti neka naša dugovanja, a ostatak bismo potrošili na vlastiti „luksuz“ kao što su putovanja, novi laptop i gitara za Marka, te eventualno neki stariji polovni automobil,“ priča Marija (48), Markova mama.

Bez svega toga možemo, rekli smo, no što sada s novcem? Raspolagali smo s nekih dvadesetak tisuća eura, što nije ni približno dovoljno za neku ozbiljnu investiciju. Spletom okolnosti, suprug je saznao da naš susjed prodaje svoju garsonijeru i garažu te odlazi u dom za umirovljenike.

Za garsonijeru nismo imali novaca, ali garaža? Ta nam je ideja i samima bila neobična, no, i garaža je nekretnina. U doba kada je parkirnih mjesta u gradu sve manje, a automobila sve više, shvatili smo da ovo može biti odlična investicija za budućnost.

I tako je odluka pala - Marku smo kupili njegovu prvu nekretninu, garažu. Već tri godine iznajmljujemo ju: pola novca dajemo Marku za džeparac, a pola stavljamo na stambenu štednju. U trenutku kada bude potrebno, Marko će imati malu svoticu na stambenoj štednji uz mogućnost dizanja stambenog kredita, a „glavnicu“ smo uspjeli sačuvati u obliku garaže, koju ćemo, kada bude potrebno, prodati.“

Štednja za miraz - zašto ne?

„Prije šest godina, kada smo postali roditelji i tek započinjali karijere, nije bilo govora o nekim velikim štednjama za budućnost. Brige su nam bile kako kupiti stan, auto, preživjeti od prvog do prvog. No, djetetova kuma nam je savjetovala da za dijete otvorimo neki vid štednje i ponudila da pokloni prvu uplatu,“ govori Mladen, otac šestogodišnjakinje.

„I supruga i ja smo poprilično realne osobe, pa smo odmah odlučili da nam tako nešto zaista treba, no u obzir je dolazio jedino neki program koji je uistinu za dijete, koji će nas disciplinirati da svaki mjesec odvajamo neku svotu i koji nam neće dozvoljavati da bez posljedica prekinemo takvu štednju kad god se sjetimo. Između nekoliko ponuda, odlučili smo se za ulaganje u vrstu životnog osiguranja jedne osiguravajuće kuće. Princip je slijedeći: mi uplaćujemo mjesečno oko 300 kuna, osigurani smo na cca. 13.000 eura, do djetetove 25 godine života.

Za Lanin 25 rođendan, bit će joj isplaćena upravo ta osigurana svota od 13.000 eura, uvećana za dobit za koju očekujemo da će biti minimalno 8.000 eura. U slučaju da se Lana uda prije svoje 25 godine, za vjenčanje joj se isplaćuje osigurana svota, uvećana za dobit koja je ostvarena do trenutka udaje. Svjesni smo toga da postoje financijski programi koji donose dosta veću dobit nego ovaj, no, isto tako, štednja kroz osiguranje primorava nas da ne posustajemo i da disciplinirano uplaćujemo. Sve ostalo, predstavlja nam rizik da novac jednostavno potrošimo na sitnice i gluposti bez kojih ionako možemo.“

Stambena štednja – za djecu, ali i umirovljenike

„Što ću s ovolikim novcem,“ pitala se Zorica (51) kada je na nagradnoj igri dobila svotu od dvjestotinjak tisuća kuna. Svatko je, naravno, imao neku želju - sin je poželio skuter, kćer opremanje sobe novim namještajem, suprug novi auto…

„Sve su to bila kratkoročna „rješenja“ koja nam u konačnici ne bi donijela nikakvu korist, već samo dodatne troškove. Htjela sam da svi od tog novca imamo koristi u budućnosti. Zbog toga smo odlučili napraviti nešto što nismo mogli prije - otvorili smo šest ugovora o stambenoj štednji s jednokratnom uplatom od 25.000 kuna; na suprugovo i moje ime, na ime djece, te na ime bake i djeda. Svatko od nas ostvaruje pravo na državne poticaje. Ostalo nam je još dvije godine štednje - nadam se da ih u ovoj krizi država neće ukinuti. Također, ostvarujemo i kamatu na štednju. Po završetku štednje, odlučiti ćemo što dalje - možda ponovno reinvestirati novac, a možda će novac biti potreban djeci. U svakom slučaju, glavnica je sačuvana, a prije nego ju se usudimo dirati dobro ćemo promisliti treba li nam to uistinu.“

Ulaganje u edukaciju

Nikola (23) je prije tri godine od bake naslijedio garsonijeru i stotinjak tisuća kuna. U mladim godinama, sasvim dovoljno da izgubi kompas od silnih želja i snova. Za njega snovi, a za njegovu majku - noćna mora.

„Pola godine smo „ratovali“ oko toga. Bilo je trenutaka kad sam poželjela da nije dobio niti lipe. Nije upisao fakultet nakon srednje i godinama je konobario u lokalnom kafiću. U prvih mjesec dana nakon što je dobio novac, potrošio je trideset tisuća kuna na gluposti – skuter i izlaske. Tek uz pomoć moje obitelji i podršku bivšeg supruga, uspjela sam ga uvjeriti da dobiveni novac uloži u budućnost. Uz mnoštvo razgovora i dogovora, doslovce smo stavili sve na papir i potpisali njegovu budućnost. Pristao je ostati živjeti sa mnom, garsonijeru iznajmljujemo, a on je uspješno priveo kraju drugu godinu privatnog fakulteta kojeg je sam platio od naslijeđenog novca,“ priča je majke Magdalena (42).

Zajedničko svim ovim pričama jest da su roditelji, uz sve svoje tekuće troškove, ali i dugovanja ipak razmišljali dugoročno. Sasvim logično - kada su djeca u pitanju, važno je gledati pet, deset ili više godina unaprijed. Novac je najlakše potrošiti, naročito onaj kojeg smo naslijedili. Tako barem govore iskustva – svjedoci smo mnogih priča u kojima su roditelji naslijeđeni novac potrošili na, primjerice, kupovinu skutera, automobila ili krpanje dugovanja obiteljskog budžeta.

Upravo zbog toga, Pametna kuna savjetuje vam da za budućnost djece odaberete što je moguće manje fleksibilan način ulaganja. Tako ćete se lakše oduprijeti iskušenjima, a osim toga, bit ćete dodatno motivirani i disciplinirani u štednji. Na taj način, i svojim juniorima pružate primjer kako graditi stabilnu financijsku konstrukciju za život.

Krenite malim koracima – možda ne možete kupiti stan, ali i garaža je dovoljna za početak.