Gotovo 75 posto svih luksuznih limuzina prodanih na području zapadne Europe u 2008. godini imalo ugrađen dizelski motor, dok je 1999. godine takvih bilo samo 10 posto. U Hrvatskoj je taj postotak još i viši, kod većine njemačkih proizvođača (čiji su automobili najčešći izbor poslovnih ljudi) iznosi od 80 do 90 posto. Što je dovelo do tolikog rasta potražnje za dizelima u poslovnim automobilima?

Jedan od najvažnijih razloga je potrošnja, ali ne zbog razloga na koji se inače misli - štednje. Razlog je u dosegu automobila s punim spremnikom. Naime, poslovne limuzine i SUV-ovi s dizelskim motorima zbog manje potrošnje u odnosu na benzince mogu prijeći više kilometara. Vrijeme je novac, a gubljenje vremena na benzinskoj postaji (u slučaju puta npr. od Zagreba do Splita snažni benzinci mogu natjerati vlasnika na minimalno jedno točenje goriva) nije u interesu nikome, a kamoli poslovnim ljudima. Jednostavno, komfor dolaska od, primjerice, Zagreba do Splita bez potrebe za točenjem goriva u Gospiću mnogi cijene.

Tu je i još jedan razlog, a to je okretni moment. Svi oni koji su vozili moderne turbodizelaše znaju da oni ubrzavaju odmah, praktički rečeno s mjesta. Naime, za iskorištavanje svega što pruža benzinski motor (prije svega atmosferski), potrebno ga je držati na visokim okretajima. Primjerice, kod motora Formule 1 riječ je i do 19.000 okretaja u minuti. Kod modernih dizelaša dovoljno je pritisnuti papučicu gasa u bilo kojem području okretaja i oni kreću odmah. Ovo je posebno značajno pri međuubrzanjima koja su važna prilikom preticanja na otvorenoj cesti i vožnji autocestom. Nema potrebe za prebacivanjem u nižu brzinu, dovoljno je samo stisnuti gas i automobil dobiva ‘zamah’. Svi koji su ikad željeli ubrzati odmah vidjeli su da je dizel zbog okretnog momenta u tim situacijama bolji od benzinca. Zbog toga motori s više okretnog momenta na nižim okretajima (ne moraju nužno biti dizelaši, ali u pravilu to jesu) znatno bolje vuku, bolje reagiraju na gas i ugodniji su za vožnju.

Osim toga, dizelaši su bolji za okoliš jer je njihova iskoristivost goriva veća nego kog benzinaca. Najveće zasluge za razvoj dizelskih motora osim turbopunjača (koji je, uzgred budi rečeno, švicarski inženjer Alfred Bücki početkom prošlog stoljeća i izmislio kako bi osnažio rad dizelskih motora u brodovima i lokomotivama) nosi sustav ubrizgavanja zvan common-rail. U prijevodu to znači zajednički vod, a riječ je o tehnologiji koja je vlasništvo Boscha (ali je nije izmislio, već samo doradio), koja je prvi put na svijetu ugrađena u - Alfu Romeo. Model 159 postao je 1997. godine prvi model na svijetu koji je imao turbodizelski motor s common-rail ubrizgavanjem. Samo godinu dana poslije stigao je Mercedes s ovom tehnologijom. Zanimljivo je da čak i Alfa Romeo u svojim automobilima danas prodaje više dizelaša nego benzinaca. Iako su dizelaši u startu i eksploataciji (skuplji servisi i neki rezervni dijelovi) skuplji, oni se isplate kroz manju potrošnju i velik broj kilometara što je standard kod svih poslovnih ljudi. Osim toga, prilikom daljnje prodaje dizelaša kao rabljenog automobila, usporedivi dizelski model uvijek će svom vlasniku donijeti više novca od benzinskog.