Dok iščekujemo nova poskupljenja energenata, koja su ove godine započela 15-postotnim rastom cijene plina, gradnja niskoenergetskih kuća nameće se kao pametan izbor koji već u bližoj budućnosti jamči znatne uštede kod grijanja i hlađenja. Gradnja niskoenergetskih kuća u posljednje vrijeme sve postaje nužnost, a ne luksuz.

Razlog je posve jasan - takve kuće štede čak do 50 posto energije, a kada uzmemo u obzir da su izgrađene od ekoloških materijala, razumljivo je zbog čega je sve više ljudi zainteresirano za takvu investiciju.
Niskoenergetskim zahtjevima gradnje uz manje ili veće promjene savršeno se mogu prilagoditi obiteljske Ytong kuće, štoviše neke od kuća su u osnovi projektirane kao takve. Niskoenergetska arhitektonska koncepcija uključuje maksimalno korištenje sunčeve energije, a traži se i posebna organizacija prostora. Primarni se stambeni prostori trebaju orijentirati na jug, tj. na povoljnije osunčane strane. Naravno, to ovisi o mogućnostima orijentacije građevine na parceli. Na krovu postoji mogućnost postavljanja ravnog zelenog krova - trave, a moguće je prema željama investitora izvesti i kosi krov s fotonaponskim ćelijama za grijanje sanitarne vode.
 

Niskoenergetski standard građevine zahtjeva energetsku potrošnju za zagrijavanje prostora od maksimalno 40 kWh/m2 neto stana godišnje ili 3 litre nafte po četvornom metru pa se niskoenergetska kuća naziva još i „trolitarska kuća“. Usporedbe radi, prosječna obiteljska kuća građena klasičnim materijalima troši 150 do 250 kWh/m2 godišnje. Niskoenergetska kuća ili stan može se uz manje dodatne investicije (ventilacioni sustav za recirkulaciju zraka i dodatnu toplinsku izolaciju, fotonaponske ćelije i dr.) pretvoriti u tzv. "pasivnu" ili "jednolitarsku" kuću koja troši još manje za grijanje/hlađenje - svega 15 Kwh/m2/godišnje ili 1 litru lož ulja/ m2 godišnje.
 

Investicija u niskoenergentske kuće, što je najvažnije, vraća se u prosjeku već kroz sedam godina. Nakon tog perioda vlasnik YTONG niskoenergetske kuće bilježi čistu uštedu, koja nije mala uzmemo li u obzir podatak kako 'trolitarska kuća 'od 100 četvornih metara za energente mjesečno generira troškove od minimalno 100 kuna.

Osim što zbog odlične toplinske izolacije objekti građeni Ytong-om štede energiju za grijanje i hlađenje, vlasnici uživaju i u ugodnoj mikroklimi zahvaljujući paropropusnim zidovima. Velika prednost YTONG-a jest i znatno veća otpornost na požare od ostalih građevinskih materijala zbog svog mineralnog sastava i strukture materijala, koji su ujedno izrazito otporni na potres zbog iznimne tlačne čvrstoće Ytong blokova.

Zahvaljujući svim prednostima koje donosi investicija u gradnju niskoenergetskih kuća, Europski parlament je 2008. godine usvojio rezoluciju kojom se nalaže uvođenje standarda pasivne kuće kao obvezatnoga propisa do 2011. za sve novogradnje. Kako bi se potakla gradnja takvih objekata, pojedine europske države daju nepovratna sredstva investitorima, koja se vraćaju kroz smanjenu emisiju štetnih plinova i znatnu štednju energije. Hrvatska, nažalost, na tom području zaostaje jer zasad ne potiče gradnju iznad propisanih normi.

„Ne samo da nemamo poticaje za gradnju niskoenergetskih kuća, nego vlasnici nekretnina koje imaju centimetar deblju termoizolaciju na zidovima od uobičajne, moraju plaćati veću komunalnu naknadu i vodni doprinos. Problem je, naime, što se komunalni doprinosi u Hrvatskoj obračunavaju po brutto volumenu građevine, a takav je način u potpunosti neprihvatljiv ako želimo promijeniti pristup uštedi energije“, ističe profesor sa zagrebačkog Arhitektonskog fakulteta Ljubomir Miščević.

Ipak, očekuje se da će skoro priključenje Hrvatske Europskoj Uniji, donijeti osjetni napredak na tom području jer gradnja niskoenergetskih dugoročno doprinosi kvaliteti življenja i očuvanju okoliša. Najviše je na planu uštede energije pametnom gradnjom napravila nama vrlo bliska Austrija, koja ima najveći broj takozvanih pasivnih kuća. Naravno, do toga nisu došli tek tako, već kontinuiranim poticanjem niskoenergetske gradnje.
„Nepovratna sredstva koje je država isplaćivala građanima, pokrila su 10 posto veće troškove izrade pasivnih kuća. No, ono što je najvažnije, u Austriji su vrlo rano shvatili koliko mogu uštedjeti niskoenergetskom gradnjom. Nadam se, da će mjerodavne institucije u Hrvatskoj same shvatiti da je niskoenergetska gradnja budućnost, te da ćemo poštivanje standarda gradnje pasivnih kuća morati prihvatiti najkasnije prilikom ulaska u Europsku uniju“, zaključuje profesor Miščević.