Žene u Hrvatskoj na poslu se moraju boriti na mnogo frontova. Pri zapošljavanju se bore za radno mjesto odgovorima na pitanja iz privatne sfere, u razvoju karijere susreću se sa 'staklenim stropom' ili s diskriminacijom u plaćama jer je unaprijed potplaćen rad u tipično ženskim zanimanjima. Suočavaju se i sa spolnim zlostavljanjem na poslu, čemu su izloženije od svojih muških kolega. Tu je i nedostatak financijskih dostupnih socijalnih usluga i servisa koje bi im olakšale teret usklađivanja radnih i obiteljskih obveza, nabrojila je Jagoda Milidrag Šmid, povjerenica Ureda Saveza samostalnih sindikata Hrvatske za Grad Zagreb.

Niti donošenjem Zakona o radu koji stupa na snagu 1. siječnja 2010. godine nije dobivena šansa da se tržište rada uredi pravednije, da se interes rada i kapitala uravnoteži, tvrdi Milidrag Šmid, i to zbog političke volje parlamentarne većine. Žene su tu, kao ranjivija skupina, pogođene još i više. Posebice se to odnosi na odredbe o radnom vremenu jer dodatna fleksibilizacija posebno pogađa radnike s obiteljskim obvezama. Milidrag Šmid ističe da su tu najveće gubitnice zaposlene žene koje zbog tradicionalnih rodnih uloga nose nesrazmjeran teret u usklađivanju radnih i obiteljskih obveza.

Manje ženske plaće

Kako Hrvatska onda mora iskoristiti bolje žene i njihov potencijal? Milidrag Šmid smatra da ga i sada koristi, odnosno točnije - iskorištava.

- Čini mi se da 'kvaka 22' leži u nužnosti bolje organizacije žena, neovisno kojoj socijalnoj skupini pripadale. Bile one radnice, poduzetnice, stručnjakinje, političarke... Mora se imati jasna artikulacija stavova, zahtjeva i upornosti da mijenjamo stanje. Danas, premda su žene većina u stanovništvu, većina po, primjerice, uspješnosti studija, i slično, one su, mjereno utjecajem na javne politike, politička manjina. Naš zajednički građanski napor da Hrvatsku oblikujemo kao pravedno, solidarno i obzirno društvo značit će napredak za sve, pa i za marginalizirane skupine. Ovaj posao, čini mi se uspješnije mogu potaknuti i voditi upravo žene - naglašava Milidrag Šmid.

Ženske plaće, prema dostupnim statističkim podacima, prosječno zaostaju 12 posto za muškima, a u nekim djelatnostima, poput financijskog posredovanja, čak 27 posto. U obrazovanju, gdje su također većina zaposlenih, plaće su im prosječno niže za 15 posto, u trgovini 20 posto, u zdravstvu i socijalnoj skrbi 23 posto. Žene u graditeljstvu, naprotiv, prosječno 8 posto bolje plaćene od muškaraca. Prema istraživanju dr. Danijela Nestića iz 2004. godine, navodi Milidrag Šmid, žene koje rade na više plaćenim poslovima, relativno su više zakinute od svojih muških kolega: na nižim su platnim razinama, a govorimo o istom radnom mjestu ili radnom mjestu s jednakim obilježjima. To je razlika od 10 posto na štetu žena, a na najvišim razinama razlika je 20 posto.

Kamo po pomoć

Protiv nesrazmjernih plaća, rekla je Milidrag Šmid, treba se boriti uspostavom standarda sudske prakse, kad se, primjerice, radi o diskriminaciji u visini plaća temeljenim na spolu. Potrebno je osvješćivanje i podizanje razine znanja sindikalnih pregovarača o tome što je to jednak rad ili rad jednake vrijednosti pri sklapanju kolektivnih ugovora. Tu su i istraživanja, analize i kritička sagledavanja postojećih praksi kako bi se utjecalo na promjene. Čini se da je ženski rad, pri tome Milidrag Šmid misli na 'tipično ženske' poslove - sekretarice, tajnice, socijalne radnice ili službenice koje rade sa strankama, unaprijed potplaćen. Komunikacijske i socijalne vještine presudne za obavljanje tih poslova nisu vrednovane u procjenama vrijednosti radnih mjesta.

U slučaju da dođe do bilo kakve diskriminacije žene se mogu obratiti:

* sindikatu, ako su članice

* Pravobraniteljici za ravnopravnost spolova

* Uredu za ravnopravnost spolova Vlade RH

* ženskim nevladinim organizacijama

* inspekciji rada

- Kada dobiju otkaz, žene se moraju sabrati od šoka, suzbiti stres i - u potragu za novim poslom - ohrabruje Milidrag Šmid. Ovisno o situaciji i kvalifikacijama, trebaju se uključiti u neki od oblika dokvalifikacije, prekvalifikacije, stjecanja novih znanja. Unatoč nepovoljnim okolnostima mora se preuzeti kontrola nad vlastitim životom. Da su žene savladale strategije preživljavanja i u nemogućim okolnostima, veli Milidrag Šmid, govori i činjenica da poslije gubitka posla znatan dio njih ipak pronalazi kakav-takav posao, ali u neformalnoj ekonomiji. Zapostavljenost žena se vidi i u propadanju tekstilne industrije u Hrvatskoj. Iako se daje potpora i najavljuje pomoć, nema promjena.

Skandinavski primjer

- Jedan od objektivnih razloga je globalizacijski fenomen seljenja radno intenzivnih industrija u zemlje jeftine radne snage, a u tekstilnoj industriji, i u zemlje u kojima je dječji rad uobičajen. Ne postoji način da hrvatska tekstilna radnica cijenom svog rada konkurira, recimo, 12-godišnjoj djevojčici iz Indije. Uvjerena sam da nevoljkost javnih vlasti da suradno s poduzetničkim sektorom osmisli i provede mjere opstanka tekstilne industrije u Hrvatskoj proizlazi i iz činjenice da u tekstilnoj industriji pretežno rade upravo žene. Glede i unatoč svim 'nacionalnim politikama' - ističe Milidrag Šmid.

Kako bi se poboljšao status žena treba se ići korak po korak smjerom razvoja participativnog društva na način skandinavskih zemalja. Tamo su počeli s kvotama kao sredstvom, instrumentom za osiguranje pravične, razmjerne zastupljenosti žena. Ili primjerice, u svijetu rada, veli Milidrag Šmid, fleksibilizacija radnog vremena uvedena je tamo tako da radnik može utjecati na broj sati i raspored, što je za hrvatske poslodavce i zakonodavce nezamislivo!