Nepovoljnije nego ikad zaposleni bi mogli proći ne uredi li se pravednije njihovo radno vrijeme u novom Zakonu o radu (ZOR), koji bi se trebao primjenjivati od 1. siječnja 2010. godine. Pet sindikalnih središnjica - Savez samostalnih sindikata Hrvatske, Nezavisni hrvatski sindikati, Udruga radničkih sindikata Hrvatske, Hrvatska udruga sindikata i Matica hrvatskih sindikata, zajedno su predložile amandmane na konačni prijedlog Zakona o radu. Zbog zakona su nedavno i prosvjedovali kako bi upozorili i skrenuli pažnju na svoje zahtjeve u Saboru, a u javnosti se najviše pričalo o radu na određeno vrijeme. Sindikati tako traže da se ograniči broj uzastopnih ugovora na određeno na ukupno četiri te skrati razdoblje s tri na dvije godine unutar kojih se ti ugovori moraju sklopiti. Na taj će način radnici biti zaštićeni te će se spriječiti zlouporabe instituta ugovora o radu na određeno vrijeme.
Ipak, Marina Kasunić Peris, voditeljica sektora za industrijsku demokraciju u SSSH, ističe da u sjeni izmjena rada na određeno vrijeme, ostaje neopravdano način uređenja radnog vremena. To će za radnike sada biti nepovoljnije nego prije, a problem je raspored radnog vremena, njegova preraspodjela te omogućavanje mnogo iznimki u njegovu reguliranju.
Noviteti u korist poslodavaca
- Do sad je broj sati rada u punom radnom vremenu bio ograničen na 40 sati tjedno. Sati koje je radnik radio iznad 40 sati obračunavali su se i plaćali kao prekovremeni rad. Prema novom Zakonu uvodi se mogućnost prosječnog 40-satnog radnog tjedna u četiri mjeseca. Ako raspored radnog vremena nije uređen kolektivnim ugovorom, sporazumom s radničkim vijećem ili ugovorom o radu, poslodavac će raspoređivati radno vrijeme na način da će radnik moći raditi i po 48 sati tjedno, a da mu se osam sati ne plaća kao prekovremeni rad. Dakle, više se neće morati računati 40 satni radni tjedan, već prosjek 40 sati u 4 mjeseca - naglašava Kasunić Peris.
S obzirom da će poslodavac raspoređivati radno vrijeme u ta četiri mjeseca, radnik će moći raditi jedan tjedan po 48 sati, drugi 46, treći možda 35, objašnjava Kasunić Peris. Dodaje da tu postoji ograničenje, pa u tjednu radnik ne smije raditi više od 48 sati te da odstupanje od 40 sati tjedno u jednom mjesecu ne smije biti više od 12 sati. Ta fleksibilizacija ide u korist poslodavaca, zaključuje Kasunić Peris, a posljedica će biti da se radnicima više neće plaćati prekovremeni sati, s obzirom da će poslodavac radno vrijeme moći raspoređivati tako da uštedi na prekovremenima. To će posebno pogoditi žene jer će negativno utjecati na njihov radni i obiteljski život.
Nadalje, po sadašnjem Zakonu o preraspodjeli radnoga vremena radnici su radili 52, ili na sezonskim poslovima po 60 sati tjedno. Direktiva o radnom vremenu 2003/88/EZ ograničava najveći dopušteni broj sati rada u tjednu na 48 sati. No, daje opciju državama članicama, ali ne i obvezu, da uvedu mogućnost rada duljeg od 48 sati tjedno.
- Radi se o tzv. institutu "opt-outa", o kojem se vode žestoke rasprave u Europskoj uniji kako bi se onemogućio rad dulji od 48 sati tjedno, s obzirom da dug rad šteti zdravlju radnika. Novim zakonom uvodi se mogućnost rada duljeg od 48 sati, najviše 56, ako je tako uređeno kolektivnim ugovorom. U tom slučaju radnik mora potpisati poslodavcu da "pristaje" raditi dulje od 48 sati tjedno. Sindikati smatraju da Hrvatska nije bila dužna uvesti to. Tako se svrstavamo uz pet država članica, Veliku Britaniju, Maltu, Cipar, Estoniju i Bugarsku, koje imaju mogućnost rada duljeg od 48 sati tjedno. Posljedica će biti da će radnici koji su do sada radili 52 sata, po novom raditi 56 sati tjedno - upozorava Kasunić Peris.
Mogući veliki prosvjedi
Treće sporno mjesto je omogućavanje velikog broja iznimki u reguliranju radnog vremena. Poslodavac će moći, primjerice, za rukovodioce, što će u praksi značiti sve do razine poslovođe, zaključivati posebne ugovore kojima će posebno uređivati trajanje stanke, dnevnog i tjednog odmora, kaže Kasunić Peris. Brojne iznimke će dovesti do nemogućnosti praćenja uvjeta rada radnika. Na primjer, Zakon predviđa da će radnici imati pravo na tjedni odmor u trajanju od 36 sati neprekidno. S time da vrijedi iznimka za radnike u smjenama koji će imati pravo na tjedni odmor od 24 sata, objašnjava Kasunić Peris. Ali rukovoditeljima tada tjedni odmor može trajati i manje od 24, no ne manje od 20 sati. Kasunić Peris opasnom smatra individualizaciju uređenja radnog vremena jer otežava nadzor primjene Zakona o radu.
U slučaju da ne prođu amandmani sindikalnih središnjica, uvijek je moguća opcija da će se organizirati veliki prosvjedi, no o tome ili nekim drugim koracima, odlučivat će se u središnjicama, veli Kasunić Peris. Ističe da je skeptična da će se ijedan zahtjev sindikata prihvatiti jer većina zastupnika ne glasa po svojoj savjesti, već predstavljaju glasačku mašineriju. Pogotovo jer je amandmane Vlada odbila prihvatiti na radnim grupama.
- Nisam zadovoljna raspravom pojedinih zastupnika i zastupnica s obzirom da je bilo vidljivo da nisu pročitali ni zakon ni sindikalne prijedloge amandmana, već su raspravljali o temama koje nisu bile niti na koji način povezane sa zakonom. Međutim, ipak bih željela kao pozitivan primjer istaknuti raspravu nezavisnog zastupnika Dragutina Lesara i pojedinih zastupnika i zastupnica SDP-a. Iz njihove rasprave se moglo zaključiti da su razumjeli opasnosti koje će donijeti primjena Zakona o radu! Koliko mi je poznato, upravo je zastupnik Lesar prihvatio zastupati amandmane sindikata, kao i Klub zastupnika SDP-a - kaže Kasunić Peris.
