Jeste li znali da Bill Gates, jedan od najbogatijih (i najgenijalnijih) ljudi svijeta nikada nije diplomirao, ali da je nedavno dobio počasni doktorat na Harvardu, kojega je na vrijeme napustio? Do diplome nije stigao ni Steve Jobs, ni osnivač Facebooka Mark Zuckerberg, a Tiger Woods studij ekonomije zamijenio je palicom za golf i njome namlatio milijune dolara. No, takvih talenata koji to znaju i naplatiti je malo. Što je sa ostalima, koji čine prosjek?

Jednoznačnog odgovora nema. Naročito usred krize, kada se tržište rada smanjuje i redefinira ili kada liječnici u bolnicama imaju manju satnicu od montera klima-uređaja.

U Hrvatskoj se financijski teret studiranja sve više prenosi na leđa studenata. Za one koji ne ostvare pravo besplatnog školovanja, školarine na hrvatskim državnim fakultetima kreću se oko 5.500 kuna na društveno-humanističkim smjerovima, na tehničkim oko 7.400 kuna, na medicinskim 9.240 kuna dok se na privatnima penju i više od 35.000 kuna godišnje. Dodaju li se tome troškovi literature, stanovanja i hrane za one koji ne studiraju u svome gradu, cijena studija raste u nebo i postaje dostupna samo privilegiranima, iz obitelji koje mogu podnijeti takvu investiciju.

Jedan od argumenata zagovornika visokog obrazovanja je kako najbolji i dalje ne plaćaju i kako školarine nisu previsoke, jer u prosjeku godina na državnim sveučilištima košta kao npr. vozački ispit.  Ali, kada položite vozački, moći ćete voziti i u zemlji i u inozemstvu, dok vam nitko ne garantira da ćete s faksom dobiti posao u struci.

- Da sam išao na neki zanat već sam mogao imati deset godina staža i brdo love. Završavam postdiplomski koji plaćam sam, zapravo moja mama, ali ne mogu naći posao u struci, osim na nekim zamjenama, a ne vjerujem da ću ga ikada i dobiti - priča 29-godišnji profesor francuskog i povijesti, jedan od mnogih kojima je diploma u Hrvatskoj donijela više razočarenja nego koristi. Sada smatra da mu je fakultetsko obrazovanje promašena investicija, uz puno godina muke i odricanja.

Koliko vrijedi koja diploma može se vidjeti i na burzi za zapošljavanje. Krajem lipnja na crnoj listi visokoobrazovanih bez posla predvodili su bivši studenti nekih od najpopularnijih fakulteta: ekonomisti, kojih je bilo 2.179, a odmah iza njih 1.553 nezaposlena pravnika, više nego vozača viličara, kojih je 1.160. 

- Još uvijek se isplati studirati, jer se početna prednost onih koji počnu raditi sa završenom srednjom školom i uključuju se na tržište rada 4-5 godina ranije vrlo brzo istopi kroz veće plaće na mjestima za koje treba fakultetsko obrazovanje. Naravno, sama diploma nije dovoljna garancija, važna je i cjelokupna kvaliteta i stav osobe koja traži posao. Uvijek ima iznimaka, kao što je potražnja za deficitarnim KV zanimanjima, kao što je to bilo za vrijeme građevinskog buma ili kao što je sada potražnja za plinoinstalaterima u Dalmaciji, gdje počinje plinofikacija. Ipak, iskustva pokazuju da se vrijeme i novac uložen u obrazovanje vraća - smatra direktor portala posao.hr Saša Jurković.

Trendovi ukazuju da će već sljedećih godina i desetljeća očekuju dramatične promjene na tržištu rada, usporedive s industrijskom revolucijom. Brojna tradicionalna zanimanja već su iščezla ili se sele u zemlje trećega svijeta, a to će se rapidnom brzinom i nastaviti. Ti izgubljeni poslovi, ponajprije u proizvodnom sektoru s niskim zaradama, nadomještat će se u područjima visoke tehnologije i sofisticiranih znanja.

Već do 2020. više od 75 posto zaposlenosti bit će u raznim uslužnim djelatnostima i proizvodnji visoke tehnologije od ICT sektora, do biotehnologije, nanotehnologije, medicine, novim medijima, edukaciji. Do kraja stoljeća svake dvije godine udvostručivat će se sveukupno znanje. Neka od zanimanja budućnosti još ne postoje ili se tek razvijaju i za njih vas ne mogu pripremiti ni najbolji fakulteti, ali vam mogu dati dobar temelj i start za zahtjeve i izazove koji slijede.

Tako na Zavodu za zapošljavanje najviše nezaposlenih broje diplomirani ekonomisti (2.179 prijavljenih), diplomirani pravnici (1.553), novinari (349), profesori hrvatskog jezika (320) te diplomirani inženjeri elektrotehnike (267).

Među najtraženijima i najunosnijima bit će poslovi koji će moći opsluživati globalno umrežen svijet i pratiti razvoj visoke tehnologije poput subspecijaliziranih medicinara, biotehnologa, nanotehnologa, fizičara i kemičara. Potražnja će vladati i za programerima robota, logističarima, financijskim kontrolorima, marketinškim stratezima, multimedijalnim novinarima, online trgovcima ili pak brokerima informacija.

Što kažu brojke?

Uzmimo primjer da ste vi otišli na faks, a vaš kolega iz srednje se odmah zaposlio. Uz pretpostavku da će vam početna plaća kada završite faks biti 8.000 kuna, zaradit ćete 96.000 kuna godišnje. Istodobno, vaš kolega sa srednjom školom uz prosječnu plaću od 4.000 kuna zarađivat će 48.000 kuna na godinu. Dok ste vi pet godina studirali, on je zaradio 240.000 kuna. Sljedećih pet godina, kad se i vi uključite na tržište rada, on će zaraditi još 240.000 kuna, a vi 480.000 kuna. Znači, nakon deset godina od kada ste se rastali u srednjoj školi, obojica ćete zaraditi 480.000 kuna, on će imati 10, a vi 5 godina staža.

Prestižete ga u sljedećoj godini, kada ćete zaraditi 48.000 kuna više od njega i od tada vrijeme počinje brzo raditi u vašu korist. Jedino je pitanje koliko ste potrošli za vrijeme faksa. Ako je to samo 28.000 kuna za četiri godine školarine, brzo će se vratiti. Ali ako ste studirali izvan svoga mjesta i trošili recimo 1.000 kuna mjesečno za stan, pa za hranu, pa za putovanja do mame i tate, dok je on mirno živio s roditeljima, trebat će vam više vremena da vratite uloženo.