Zagrebačka obitelj iscijedila je gotovo svaku kunu uštede do koje je mogla doći. Rezultat nije izostao, ali nije ni dovoljan. Nadaju se brzom povećanju prihoda.
Još prvo snimanje stanja u kojem se nalaze financije obitelji Bobinec pokazalo je da je situacija prilično ozbiljna i složena. Toliko ozbiljna da im je naš savjetnik Miro Prskalo kao realnu mogućnost izvlačenja iz dugova ponudio - prodaju stana.
Mjesec dana kasnije, prva je provjera - na žalost - samo potvrdila da Miro nije bio pesimist.
Odricanjem i rezanjem svake suvišne kune troškova, Dražen i Željka uspjeli su smanjiti rashode za više od četiri tisuće kuna. Najviše su uštedjeli na namirnicama (nabavku su sveli na gotovo petinu vrijednosti s kraja 2009. godine), telefoniranju i gorivu (i jedno i drugo skoro su prepolovili). U potpunosti su se odrekli hobija, rekreacije i edukacije te srezali sve troškove za odjeću. Smanjeni su čak i izdaci za Leonu.
Iscijedili su, dakle, gotovo svaku kunu uštede koju su mogli. I rezultat nije izostao - ukupna razina rashoda spustila se na 16000 kn mjesečno.
No, to nije dovoljno. Ni približno.
Usprkos preprekama, Bobinčevi ne odustaju (foto: Željko Lukunić)
Bankarski rašomon
Jedini redovan prihod Bobinčevih i dalje je Draženovih šest tisuća kuna plaće. Željkin je otkazni rok završio. I dalje je bez stalnog zaposlenja, i dalje joj bivši poslodavac duguje dvije plaće i otpremninu.
Najveće opterećenje su kreditne obveze, za koje još nema pravog rješenja. Na Mirin poticaj, Bobinčevi su pokušali ishoditi reprogram kredita, čime bi mjesečnu ratu smanjili za daljnjih 3700 kn.
To nije bilo jednostavno. U potrazi za slamkom spasa, pokucali su na vrata više banaka. Ispostavilo se da se uvjeti pod kojima je moguće dobiti kredit razlikuju često od poslovnice do poslovnice iste banke, a kamoli između različitih banaka. "Nije problem što su uvjeti strogi. Očekivali smo da će biti tako", uzrujano prepričava Željka, "Ali, vrtili smo se u krugu. Kao da svaki službenik ima svoja pravila. To me izluđuje."
Proaktivni pristup
No, preprekama usprkos, nisu odustali - i dalje nastoje pronaći banku spremnu da im pomogne u izvlačenju iz dugova. Razmatraju i neke nove mogućnosti, no o njima ne žele govoriti dok ne budu sigurni da će ih moći realizirati.
Da bi skratila vrijeme potrage, Željka se odlučila na proaktivan pristup. Prije no što ode u poslovnicu, temeljito prouči uvjete kreditiranja na web-stranicama banke. Još prije je izračunala koje se kredite isplati zatvoriti ranije, a koje ostaviti.
A procjenjuju da im se ne isplati ni vratiti auto leasingu, odnosno prodati ga. To bi im donijelo novo zaduženje, koje trenutno ne mogu financirati.
Daleko od svjetla na kraju tunela
Mada je situacija vrlo ozbiljna, Bobinčevi još uvijek ne žele prihvatiti prodaju stana. "Razgovarali smo sa svojim obiteljima. Obećali su nam pomoći", objašnjava Dražen.
"I da ga odlučimo prodati, to se neće dogoditi preko noći", dodaje Željka, "Nadamo se da će se promijeniti situacija s prihodima."
"I ja se nadam da hoće. No, daleko ste od svjetla na kraju tunela. Budite i dalje spremni na sve", upozorava Miro, "Troškove morate spustiti barem na razinu od 12000 kn mjesečno i hitno naći nove izvore prihoda. Za svaki slučaj, razradite plan B. Ponudite stan na prodaju, makar samo da vidite koliko bi mogli dobiti za njega. Mogao bi vam zatrebati spreman kupac. Kasnije za to neće biti vremena."
Situaciju dodatno komplicira Draženova ozljeda. Zbog nje će početkom ožujka otići na operaciju, što odgađa mogućnost ostvarivanja dodatnog prihoda.
"Koliko dugo ćeš biti na bolovanju? Koliko će zbog toga biti manja plaća?", pita Miro.
"Oko mjesec dana, od toga tri tjedna na rehabilitaciji u toplicama", odgovara Dražen, "Da uzmem bolovanje, plaća bi mi bila manja za tisuću kuna. Zato sam mislio iskoristiti godišnji i slobodne dane."
I Bobinčevi su na poklon dobili malu plavu kasicu prasicu i brošuru Vodič i savjeti za ublažavanje i sprječavanje prezaduženosti Predraga Bejakovića iz Instituta za javne financije. Oba poklona i te kako će im dobro doći tijekom nadolazećih mjeseci.
Što mislite o napretku obitelji Bobinec? Što biste im vi savjetovali - kako da se nose s bankama i izvuku iz duga? Uključite se u rasprave na forumu Pametne kune, posjetite nas na Facebooku i Twitteru!
Prethodni članci o obitelji Bobinec:
Znaju što trebaju i gdje će to dobiti po dobroj cijeni
Najveće uštede najteže je ostvariti
Bankrot vam kuca na vrata, budite spremni na sve
Upoznajte obitelj Bobinec
Diskusije
Kako si zadužen do grla i onda uzmeš još jedan kredit? primjer? imaš troje školske djece, stalni posao i honorarni posao, kredit za stan i auto. onda doživiš prometnu nesreću i totalnu štetu na autu za koje si mjesec dana prije prestao plaćati casco osiguranje. banka traži da u roku od petnaest dana podmiriš ostatak kredita jer nema više zalog na auto. digneš još jedan nepovoljniji kredit, ne radiš godinu dana, plaća upola manja a honorarni posao otpada. imaš žirante i ne smiješ dozvoliti da dobijaju zbog tebe opomene, a kamoli da ti otplaćuju kredit pa digneš još jedan mali...sada to više i ne može zbog hrok-a, ali svi ti krediti su tu, nisu uzeti na tri mjeseca.takvih priča ima jako puno. zato ne volim kada se ljude unaprijed osuđuje. razumijem ja i one koji ne kuže, nismo svi isti, ima stavri koje su i meni nepojmljive. tko sam ja? ja sam ona kojoj je dosadilo da u novinama ispod dobrih članaka ljudi pišu zajedljive komentare, vrijeđaju jedni druge i stalno se nešto ljute. ja sam ona koja i dalje ima pozitivnu energiju, koja se vratila na posao i ponovno honorarno radi, ona koja je od djece dobila diplomu za najbolju mamu na svijetu. i dalje mislim da ne treba nikoga osuđivati i žao mi je ako ste me shvatili kao nadobudnu...
Komentar od: bojetova | Datum: 26.02.2010 u 06:07Bojetoeva, a tko si ti da govoriš tko će što pisati? Ljudi pišu svoje mišljenje. Slažem se da to što su si sami krivi nije neka pomoć, al kad mislim da jesu! Ne kužim, ubij me al ne kužim, kako si zadužen do grla i onda uzmeš još jedan kredit... gdje ti je pamet, gdje je zdrav razum?! Mi smo kupovali stan kad i oni, isto smo mogli ići na 70 kvadrata, fine plaće smo tad imali, al smo uzeli skromnih 48 (dvosobni) s idejom da ćemo za koju godinu u veće. U međuvremenu su mužu smanjili plaću na pola i etoga. Inače, da... Postoje koraci kako se čovjek uvali i koliko se može izvući. Mislim da na ovoj točki nema drugog do ovo što im predlaže gosp. Prskalo. Tužno, ali istinito. Srećom, mladi su.
Komentar od: Meemee | Datum: 22.02.2010 u 14:51molim vas da više ne pišete u komentarima kako je obitelj sama kriva i da su se sami doveli do bezizlazne situacije, što je već nekoliko korisnika napisalo. ova priča i ovi stručnjaci nisu tu samo zbog sebe, nego i zbog nas. ovi članci i svakodnevno praćenje situacije ovih obitelji, nisu tu zato da se utvrdi krivnja i odgovornost. tu su da se pokaže, postigne ili pokuša postići bolje stanje, izlaz iz teške situacije i krize. mi tu čitamo o ljudima koji su pristali izložiti se umjesto nas i čitamo savjete stručnjaka koji i nama daju besplatne savjete, kome se to ne sviđa i tko misli optuživati i osuđivati, neka jednostavno ne dolazi na ove stranice.
Komentar od: bojetova | Datum: 19.02.2010 u 08:51Vidi sve komentare na forumu