Novozagrebačka obitelj mogla bi učinkovitijim i racionalnijim korištenjem energije i vode uštedjeti i do par tisuća godišnje. Hoće li u tome i uspjeti? To ne ovisi samo o njima.

Kao i mnogi drugi Zagrepčani, Bobinčevi u stanu koriste struju, griju se na toplanu, kuhaju na plin iz boce, a vodu im isporučuje gradski vodovod. Za razliku od Pernjekovih, žive u neboderu građenom sedamdesetih godina prošlog stoljeća, u kojem brojila za toplinsku energiju i vodu nisu razdvojena, već se koristi po jedno za cijelu zgradu. U slučaju grijanja, troškovi se naplaćuju po udjelu kvadrature stana u ukupnoj kvadraturi zgrade, dok se za vodu naplaćuje prema broju članova kućanstava čitave zgrade.


                      Kako do svog brojila za grijanje i vodu? (Foto: Boris Šćitar)

Nepostojanje odvojenih brojila prepreka je za Gorana i Matiju, ali i predstavlja problem Bobinčevima. Pošto nema preciznih podataka, naš energetičarski dvojac može samo približno procijeniti potrošnju i uz nju vezane troškove. Bobinčevi, pak, praktično mogu samo pratiti zajedničke troškove i nadati se da tu situaciju nitko neće zlorabiti.

Za vodu 250 kn mjesečno

Čini se da nemaju puno razloga za optimizam. Ne samo što troškovi za vodu osciliraju u rasponu od 150 do astronomskih 250 kn mjesečno (u prosjeku, iznose oko 200 kn mjesečno po kućanstvu), već je i potrošnja prosječno više nego upola veća od, recimo, slovenske (5,8 m³ naspram 3,5 m³ po glavi mjesečno).

Budući da je teško povjerovati da se Hrvati po higijenskim navikama toliko razlikuju od svojih sjevernih susjeda ili da baš svi stanari nemilice rasipaju vodu, dva se zaključka nameću kao logično rješenje ove misterije - ili su vodovodne cijevi u katastrofalno lošem stanju, pa gube ogromne količine vode, ili dio stanara koristi situaciju i troši natprosječno više vode od ostalih sustanara.

Naravno, te se dvije mogućnosti međusobno ne isključuju. Dapače, sasvim je moguće da su obje istovremeno na djelu. Da li se pojedini stanari bahato razbacuju ili zajedničku vodu koriste za privatnu zaradu (obavljajući, primjerice, neprijavljenu frizersku djelatnost u stanu), možemo samo nagađati. No, sve dok u zgradu ne budu ugrađena odvojena brojila za svaki energent i vodu, vrlo je teško utvrditi tko koliko doista troši.

Niska tarifa je zakon

Kako bilo, iznosi koje obitelj Bobinec plaća za vodu izrazito su visoki. Prema Goranovoj i Matijinoj procjeni, ugradnjom kućnih vodomjera i prijelazom na individualnu naplatu potrošnje uštede na računima mogu doseći i do 40 posto. Uzme li se za osnovu prosječni trošak od 200 kn mjesečno po kućanstvu, Bobinčevi bi godišnje tako mogli uštedjeti i do tisuću kuna.

Po potrošnji struje, Bobinčevi su u razredu potrošnje do 3000 kWh godišnje, što košta oko 2750 kn godišnje. Oboje već štede kad i gdje mogu - primjerice, peru rublje i suđe za vrijeme niske tarife.

U njihovom je domaćinstvu, po Goranovoj i Matijinoj procjeni, rasvjeta jedan od većih potrošača, pa stoga predlažu da Dražen i Željka svojih trideset klasičnih žarulja zamijene štednim. To traži mala ulaganja i jednostavno je za obaviti, a nudi povrat investicije u vrlo kratkom razdoblju.

Matija je zamjenu u svojoj kući već obavio. "Roditelje sam nagovorio", kaže, "sad još samo moram baku i djedu."

Sloga kuću gradi - i donosi uštede

Najveći potencijal za uštede krije se u učinkovitijem korištenju grijanja. No, problem je sličan onome s vodom. Stanovi nemaju kontrolna brojila toplinske energije (tzv. kalorimetre), pa je praćenje individualne potrošnje neizvedivo. Okvirne procjene govore da bi uvođenje brojila (u kombinaciji s odgovornijom potrošnjom) moglo donijeti 20 do 30 posto uštede.

Bobinčevi bi mogli tako prištedjeti dodatnih 650 do blizu tisuću kuna godišnje.
Stoga im naši energetičari predlažu da s ostalim stanarima dogovore instalaciju individualnih brojila te preporučuju da pozovu i predstavnike tvrtki koje se time bave na sastanke stanara, kako bi im dodatno pojasnili prednosti uvođenja i načine financiranja takvog sustava.

Isti savjet vrijedi i za vodu. Čak i da poduzmu nešto - recimo, desetlitarski vodokotlić zamijene onim od šest litara ili ugrade perlatore koji će protok vode smanjiti s 12 na šest litara u minuti - to ne bi rezultiralo smanjenjem troškova za vodu niti bi bilo isplativo jer se potrošnja dijeli na preveliki broj ljudi.

Imate li iskustva s mjerama za postizanje veće energetske učinkovitosti? Ili pitanja za naš stručni dvojac? Što biste predložili Bobinčevima? Uključite se u rasprave na forumu Pametne kune, posjetite nas na Facebooku i Twitteru!

Prethodni članci:
"Bankrot vam kuca na vrata, budite spremni na sve"
Upoznajte obitelj Bobinec