U najgorem, ali vrlo mogućem raspletu događaja, Bobinčevi će vrlo brzo ostati bez auta i stana, zaplijenit će im dobar dio pokretnina, a oni će završiti na cesti s par stotina tisuća kuna duga.
Njihov obiteljski proračun treba podmiriti rashode gotovo tri puta veće od prihoda. Razlika iz mjeseca u mjesec raste, povećavajući njihov ionako već prevelik dug.
Zbroje li se kratkoročni i dugoročni dugovi, Dražen i Željka su različitim financijskim institucijama dužni gotovo milijun kuna, od čega više od četvrtine treba otplatiti tijekom idućih dvije do pet godina. Ukupni dug iznosi gotovo 160 Draženovih plaća, što znači da bi za otplatu morao bez prestanka raditi dulje od 13 godina, do svoje 51. godine, pri čemu mu ne bi ostala niti jedna jedina kuna.

Tri godine do pozitivne nule (Foto: Marko Prpić)
Bez puno opcija
A Draženova plaća trenutno je jedini koliko-toliko pouzdan i stalan izvor prihoda u obitelji Bobinec. Željka je, naime, u međuvremenu dobila otkaz. Uspjela je naplatiti dio zaostalih plaća. Što će biti s preostalima, neizvjesno je. Počela je intenzivno tražiti novi posao, no pitanje je koliko će ga brzo moći naći. A mora i odraditi ugovorom regulirani otkazni rok do 31. siječnja.
Vjerovnici sigurno neće čekati ni 13 mjeseci, a kamoli 13 godina. Nakon nekoliko neplaćenih rata za auto, leasing kuća doći će po svoj Nissan Note. Nakon nekoliko neplaćenih rata za stan, banka će im također pokucati na vrata i tražiti svoj novac. Ne dobije li ga, uzet će što može kako bi se naplatila.
Dražen i Željka više nemaju puno mogućnosti na raspolaganju. Kako bi pokrili već spomenutu razliku između prihoda i rashoda, već su nekoliko puta dizali kredite, u više banaka. Zadužili su se i putem kreditnih kartica te do maksimuma na tekućim računima. S obzirom na stanje, novi je kredit sve manje izgledna opcija.
Najgori scenarij
Miro Prskalo neumoljivo suočava Bobinčeve s realnošću. "Čak i da Željka dobije sve plaće odmah, da se zaposli na novom radnom mjestu sa šest-sedam tisuća kuna plaće i da Dražen odmah počne zarađivati još pola svoje plaće, vaši prihodi i dalje će biti manji od rashoda. I dalje ćete biti u minusu", kaže.
"U najgorem, ali ipak vrlo mogućem scenariju", nastavlja Miro, "još tijekom ove godine oduzet će vam auto, banka će prodati stan po cijeni koja njoj odgovara i zaplijeniti dobar dio pokretnina, a vi ćete ostati na cesti, s još par stotina tisuća kuna duga za otplatiti. Želite li da se to dogodi?"
Dražen i Željka vidno su šokirani. Kao da su tek sad postali doista svjesni koliko je situacija u kojoj se nalaze ozbiljna. Brojkama je teško proturječiti, a slika koju one daju prilično je crna.
Ovisni o dobroj volji banaka
Miro ima plan kako ih izvući, no upozorava Bobinčeve da će njegov uspjeh u velikoj mjeri ovisiti o dobroj volji banaka, puno sreće, ali i o njima samima. I da neće biti jednostavno.
Prva mjera je reprogram kredita. Bobinčevi bi trebali pokušati objediniti sve svoje kredite (osim stambenog i leasinga) u dva samo dva. Za to će trebati jamce i sudužnike, kao i pristati na dulji rok otplate (dakle, platiti više kamata), no ratu će smanjiti za 3648 kn i za toliko spustiti rashode.
Druga mjera je povećanje prihoda, pod svaku cijenu. Željka mora hitno naći novi, što bolje plaćen posao, Dražen mora što prije početi ostvarivati dodatni prihod, pa makar raznosio novine. Bilo bi idealno kad bi i Željka mogla naći i dodatni posao, iako će to biti teško zbog toga što mora brinuti i o maloj Leoni.

...ne bi imali dovoljno za pokrivanje dugova.
Režite sve što možete
Treća podrazumijeva maksimalnu štednju. Mada prilika za rezanje nema puno, Miro je pronašao načine kako Dražen i Željka mogu uštedjeti još oko 760 kn mjesečno.
Evo što im je predložio:
1) otkažite dopunsko zdravstveno osiguranje (ušteda 260 kn mjesečno)
2) zamijenite TV i telekom operatera (ušteda 139,84 kn mjesečno)
3) racionalizirajte kupovinu (ušteda 120 kn mjesečno)
Ne kupujte ništa osim najnužnijeg. U shopping krenite s popisom i strogo ga se pridržavajte. Nemojte ići gladni.
4) racionalizirajte vožnju auta (ušteda 100 kn mjesečno)
Koristite ga samo kad je nužno. Pratite potrošnju goriva. Postavite si kao cilj smanjenje potrošnje za litru ili dvije, za početak.
5) otkažite frizera (ušteda 150 kn mjesečno)
"Frizer?", buni se Željka, "Pa zar se i toga moramo odreći?"
Miro se ne da smesti. "Ne možete si ga priuštiti. Šišajte se sami, draga Željka", otpovrne joj, "Trebate maksimalno skresati svaku suvišnu kunu, a čak ni to neće biti dovoljno. Morat ćete se puno toga odreći. Čeka vas vrlo teških šest mjeseci."
Za tri godine opet na nuli
U slučaju da ta kombinacija ne uspije, plan B je prodati stan prije no što banka dođe s ovršnim nalogom, vratiti auto, isplatiti kredite i otići u podstanare s, u najboljem slučaju, oko 115 tisuća kuna duga. I tako će Bobinčevi morati biti spremni na maksimalnu štednju i odricanja, ali će situacija biti financijski podnošljivija i lakše održiva.
Draženu i Željki se alternativni prijedlog baš i ne sviđa. Miro ih podsjeća da to nije najgore što im se može dogoditi: "Stan u kojem živite je lijep, ali nemojte se vezati uz zidove. Prošlost ne možete mijenjati. Budite spremni prilagoditi se situaciji. Bolje je da ga sami prodate i postignete veću cijenu."
Uz dosta sreće i puno truda Bobinčevi, prema Mirinoj procjeni, za tri godine mogu opet biti na nuli. Zvuči obeshrabrujuće, ali ne zaboravimo - oboje su još mladi i mogu krenuti od početka. S time da će biti bogatiji za sadašnje iskustvo. I, nadamo se, mudriji.
Što mislite o Mirinim savjetima? Što biste vi savjetovali obitelji Bobinec? Kako biste vi postupili u sličnoj situaciji? Registrirajte se i komentirajte na našem forumu!
Pratite nas na Facebooku i na Twitteru twitter.com/kunupokunu!






































Diskusije
[b:mjm2skiz]Ne može biti samo jedna strana kriva, da država samo malo brine o svojim punjačima proračuna čitaj građanima, nebi se opet dogodilo ovo što je jučer premijerka najavila kao tobože da pomaže sa 200 Eura kupnju prvog stana. Mazanje očiju.Demagogija. Ide se opet uz dlaku BANKAMA čiji stanovi ostaju neprodani, a njima je to najgoore "tzv. mrtvi kapital". Nemojte ljudi nasjedati na to da će vlada nešto nama pokloniti, ovdje se radi o pritisku stranaca u čijem su vlasništvu banke koje su to i potaknule. A ovi naši političari i HNB namaju nimalo hrabrosti pokazati zube. Žalosno. Kukavičluk. [/b:mjm2skiz] http://danas.net.hr/novac/page/2010/02/13/0203006.html
Komentar od: MBD | Datum: 14.02.2010 u 10:15Pozdrav svima uključenim u ovoj temi. Blago onima koji nisu u sličnoj situaciji , a nama koji jesmo svaki dobronamjeran savjet je zlata vrijedan ... Ja se bojim da ove i slične probleme nije jednostavno riješiti jer neki vrag ih je i uzrokovao. Svi se slažemo da nitko ko ima minimalno pameti zna da ne smije potrošiti više nego što zaradi ali iz nekog razloga to čini. Kako to spriječiti je pitanje svih pitanja? Što nas to nagoni da činimo ono što znamo u dubini sebe da nemože dobro završiti ili je barem dovoljno glupo da to ne bi trebali činiti... Bojim se da je to najviše psihološki faktor i bez rješavanja tog uzroka nećemo ništa postići To je moje skromno mišljenje i bojim se da bez pomoći stručnjaka psihologije nema pomoći nikome od nas osim privremene...
Komentar od: dodoni | Datum: 09.02.2010 u 10:25Sveukupno gledajući,ništa čudno u lijepoj našoj.Moje iskustvo-banka te filja karticama na sve moguće načine,uzmeš ih,malo stoje i onda krene lavina,mic po mic i nađeš se u začaranom krugu iz kojeg ne možeš van(svaka čast onima kojima to ne treba i imaju dovoljno samokontrole).Morali smo dići kredit,koji nam sada visi poput deeeebele "mašne" oko vrata.Sad mi je muka čim čujem za neku karticu i nikad ne bi uzela ni jednu.A uštedjeti se može puno.Više ne hodam dućanom i trpam po volji,nego ono po što sam došla.Ne patim na markiranu robu,pa uvijek naiđem na jeftino i kvalitetno(do sad).Jedino ne mogu uštedjeti na svojoj mici-maci mačku,jer on to ne razumije i mora imati ono na što smo ga navikli,ali nam on zato "ublaži" ovakvo stanje.

Komentar od: daccaex | Datum: 30.01.2010 u 08:15Vidi sve komentare na forumu