Ako niste taksist ili prijevoznik, auto je češće luksuz nego stvarna potreba. Pernjekovi su ipak bliže potonjem - zbog sina Nikole Ankici i Robertu vlastito vozilo visoko je na popisu prioriteta. Ali i troškova.
Ako niste taksist ili prijevoznik, auto je češće luksuz nego stvarna potreba.
Mnogi se neće s time složiti. Navest će brojne protuargumente poput, recimo, dugog putovanja na posao ili velike obitelji. Pa ipak, tvrdim da, za većinu nas, posjedovanje četverokotačnog limenog ljubimca nije pitanje nužde, već komfora i prestiža.
Troškovi za nabavku i održavanje osobnog vozila gotovo u pravilu su znatno veći od koristi i prednosti koje ono donosi. U obliku kredita ili leasinga, računa za gorivo, ulje, popravke, osiguranja i tko zna što sve još ne, većini svojih vlasnika proždiru veliki dio prihoda.
Auto je Pernjekovima visoko na popisu prioriteta (foto: Goran Jakuš)
I to je činjenica, koliko god pred njom zatvarali oči. Naročito ako ne smetnete s uma da je riječ o robi čija će se vrijednost drastično smanjiti puno prije no što iz kabine nestane onaj čuveni miris novog. Kako zna reći naš stručnjak za automobile Goran Vuzem, auto je prokleti trošak, i tu nema pomoći.
Nemaju puno izbora
Obitelj Pernjek donekle je iznimka. Zbog djeteta su par koraka bliže potrebi nego luksuzu no što je to obično slučaj.
Kao što znamo, mali Nikola ima teškoće u razvoju. Kako bi mu pomogli da ih prevlada, roditelji ga redovno voze u šezdesetak kilometara udaljeni glavni grad na vježbe.
Nemaju puno izbora. Krapina je mali grad, u kojem nema stručnjaka koji bi Nikoli mogli pružiti pomoć na način na koji mu je potrebna. Javni prijevoz nezgodna je alternativa, zato što je ponekad teško procijeniti koliko će boravak u Zagrebu trajati.
Stoga Pernjekovima auto doista dobro dođe. Ništa čudno što ga Robert o njemu govori skoro kao o članu obitelji. "Ima jak motor", rekao nam je kad smo zadnji put bili u njihovom stanu u Krapini, "Ići će još par godina."
Rizik sve veći
Ipak, njegovom optimizmu unatoč, njihov Fiat Uno iz 1991. godine iz mjeseca u mjesec postaje sve većim rizikom. Ne samo zbog sigurnosnih razloga, već i radi financijskih.
Robert je s njim već imao prometnu nesreću, Ankici je pukla guma tijekom vožnje. Sve je prošlo, srećom, bez ozbiljnijih posljedica.
Oboje već sad, uz mjere štednje i smanjene potrošnje, na svog cestovnog veterana potroše gotovo petinu mjesečnih obiteljskih prihoda.
Tome na godišnjoj razini treba dodati i troškove registracije, redovnog servisa i održavanja, puno sitnijih troškova (poput, primjerice, cestarina i parkinga) koji se s vremenom nagomilaju, kao i sve izvjesniju mogućnost većih kvarova i popravaka.
Robert puno toga može i zna sam riješiti, ali bilo bi neozbiljno računati da će se moći baš sa svime nositi bez stručne pomoći.
Rizik je tim veći što i osiguravanje takvog vozila postaje sve zahtjevnijom zadaćom, a sve veći problem bit će i tehnički pregledi. A, nakon nekog vremena, trebat će smoći snage i za kupovinu novog auta.
Auto ostaje prioritet
Neka od drugih mogućih rješenja obitelj Pernjek već koristi. Robert, primjerice, dijeli automobil s kolegama s posla. Uz malo dobre volje, dogovor i odgovarajuću novčanu naknadu, to bi se moglo pretvoriti u stalnu praksu (u mnogim razvijenim zemljama poznatu kao car pooling).
No, sve dok Nikola treba posebnu njegu, vlastito vozilo bit će im pri vrhu liste prioriteta.
To bi mogao biti jedan od prvih ozbiljnijih ispita Pernjekovih napraviti nakon što uspiju na dulji rok stabilizirati prihode i rashode - kako odvagati rizik i trošak vožnje auta kojem istječe rok trajanja naspram novog zaduženja?
Što vi mislite? Imate li prijedlog za Pernjekove? Kako mogu uštedjeti i priuštiti si novi auto? Uključite se u rasprave na forumu Pametne kune, posjetite nas na Facebooku i Twitteru!
Prethodni članci o obitelji Pernjek:
Predaju prijavu čak i za desetak kuna povrata
Kako su Pernjekovi polako krenuli prema oporavku?
Hrana „pojede“ četvrtinu obiteljskog budžeta
Kako pametnije raspolagati energijom
Odustajanje od cigareta bolnije od minusa
Upoznajte obitelj Pernjek
