Iako u hrvatskom zakonodavstvu pravo na vremensku ograničenu uporabu nekretnine (timeshare) datira još iz 2003. godine, ovaj koncept korištenja nekretnine još nije zaživio na tržištu. Osnova timeshare usluge je pravo na korištenje nekretnine u određenom vremenskom razdoblju tijekom godine. Umjesto da kupujete nekretninu, kupujete vrijeme koje ćete provesti u nekretnini.

Logika je vrlo jednostavna. Primjerice, sviđa vam se provoditi vrijeme u unutrašnjosti Istre, no kupnja preuređene istarske kuće je jednostavno nemoguća misija za vas. Umjesto toga, imate mogućnost u jednoj takvoj kući biti vlasnikom vremena čitavih dva tjedna baš kada vama to odgovara na način kako vi to želite u sljedećih pet godina. Zvuči odlično, zar ne? Princip usluge je kupnja vremena u kojem boravite u nekoj nekretnini s pravom uporabe nekretnine kao da ste njen vlasnik.

Ideja se pojavila na tržištu 1960-tih godina u Europi, a razvijena je u Americi. Tih godina visoke cijene turističkih nekretnina rušile su broj prodanih nekretnina. Ponukani slabom prodajom turističkih nekretnina, američki investitori su počeli prodavati vrijeme korištenja nekretnine umjesto same prodaje nekretnine. Kupci su prepoznali novu uslugu te su s manje novca dobili nekretninu na neko vrijeme, a investitori su ponovno dobili uobičajeni promet nekretninama.

Danas su poznata američka turistička mjesta premrežena timeshare naseljima, kao i diljem svijeta gdje su američki turisti stalni gosti. Investitori u timeshare naseljima obavljaju kompletnu uslugu održavanja nekretnina i cjelokupnog naselja koja funkcioniraju na principu malog grada gdje su sve usluge na dohvat ruke. Timeshare industrija okrenula je šest milijardi dolara 2005. godine na američkom tržištu.

U Hrvatskoj je timeshare poznat kao pravo na vremenski ograničenu uporabu nekretnine u Zakonu o zaštiti potrošača. Definiran je ugovorom između trgovca i potrošača. U osnovi trgovac prenosi pravo uporabe jedne ili više nekretnina tijekom određenog dijela godine, a potrošač plaća trgovcu ukupnu cijenu. Ako se vratimo primjeru istarske kuće, vlasnik daje vama kuću u najam dva tjedna u godini, a vi mu platite ukupnu najamninu za pet godina. On dobiva fiksnu najamninu, a vi svoj mir u kući u ugovorenih dva tjedna idućih pet godina.

Zakon određuje da se timeshare ugovara na minimalno tri godine. Kako bi se kupci ove usluge zaštitili, ugovor o pravu na vremenski ograničenu uporabu nekretnine mora sadržavati bitne podatke o vlasniku nekretnine, pravo na temelju kojega on može raspolagati nekretninom, točnu adresu, smještaj i prostorije nekretnine, točno vremensko razdoblje unutar kojeg kupac može koristiti nekretninu, datum početka korištenja nekretnine te ugovorenu cijenu. Osim toga, kupac ima pravo upisati timeshare u gruntovnici i tako zaštititi svoje pravo na korištenje nekretnine u ugovorenom vremenskom razdoblju.

Prednost timeshare-a je korištenje kuće ili apartmana u ugovorenom razdoblju kroz niz godina za sadašnju cijenu najma te nekretnine. Druga prednost je pravo davanja te nekretnine u podnajam tijekom vašeg vremena korištenja nekretnine. Jednostavno te godine ljetujte negdje drugdje, a timehare razdoblje nekome iznajmite. Treća prednost je prodaja prava na timeshare nekoj trećoj osobi. Nadalje, možete s ostalim kupcima timeshare-a dogovoriti zamjenu za neku drugu nekretninu ili lokaciju.

Nedostaci timesharea svakako se mogu svesti na plaćanje unaprijed u jednokratnom iznosu. Toj cijeni dodaje se fiksna godišnja cijena održavanja nekretnine. Na hrvatskom tržištu nema timeshare naselja gdje postoji kompletna usluga održavanja nekretnine i cjelokupnog naselja. Osim toga, kupci su nepovjerljivi prema ovoj vrsti usluge jer je podložna manipulaciji i prijevarama, pogotovo na nerazvijenim tržištima koja nisu navikla na ovu vrst poslovanja.

Osnovna razlika između timeshare-a i uobičajenog unajmljivanja apartmana je u komociji, standardu i slobodi. Timeshare nudi neovisnost uporabe nekretnine u ugovoreno vrijeme, bez suvišnih pitanja i zahtjeva vlasnika apartmana. Timeshare se može dati podnajam, zamjenu ili prodaju, što s unajmljenim apartmanom nije moguće. U odnosu na hotelsku sobu s punim pansionom, timeshare nudi više kvadrata uređenih po vašim željama. Hotel nudi osjećaj gosta, dok timeshare nudi osjećaj doma.

U Hrvatskoj je usluga timeshare-a u ranom stadiju razvoja. U ponudi je svega nekoliko apartmana na Jadranu. Primjerice, za apartman od 30 kvadrata u Rovinju (jedna spavaća soba, kuhinja, blagovaonica, dnevni boravak i kupaonica) ukupna cijena timeshare-a za jedan tjedan u kolovozu na razdoblje od 30 godina iznosi oko 5.000 eura + 150 eura godišnjeg troška održavanja.