Činjenica je brutalno jednostavna: oni koji imaju love ne moraju poštivati zakone. Izračunaš koliku ćeš zaradu ostvariti kršenjem nekog zakona i pobrineš se da ista višestruko premašuje možebitnu kaznu. 



Otkad je uvedena mogućnost kupovine neregistriranih mobilnih brojeva (SIM kartica) s plaćanjem unaprijed (prepaid) - umjesto obaveznog registriranja i plaćanja mjesečne pretplate i potrošenih minuta tek na kraju mjeseca (postpaid) - nastao je pravi bum na tržištu mobitela. Mobilna telefonska linija nije više bila nešto što je vezano za osobu ili mjesto kao što je to s fiksnom linijom i postala je jednostavno "mobitel", potrošna roba lako dostupna bilo kome, bilo kada i bilo gdje.

Sam uređaj je u isto vrijeme prestao biti kofer ili cigla koja se morala tegliti naokolo. Smanjio se na veličinu kutije cigareta ili paketa kondoma, pored kojih se smjestio u kioske. Famozni "bonovi" za mobitele su došli još i bliže cigaretama pa je kod nas postalo uobičajeno na blagajnama viđati natpise tipa "Cigarete i bonove za mobitele ne prodajemo na kartice.“

Danas valjda svi imaju mobitel. Prema brojkama operatora koji se natječu u prikazivanju što većeg rasta iz godine u godinu, većina ima te famozne prepaid neregistrirane SIM kartice. Makar teoretski, oni su potpuno anonimni.

Država to ne šmeka

Većini ljudi ta kvazi anonimnost nešto znači u životu kad su spremni plaćati bitno skuplje prepaid minute od onih u postpaid modelima. Doduše, nije istina da je kontrola troškova baš potpuna i da nema pretplate. Recimo, ukoliko šest mjeseci ili više ne uplatite ništa na vaš SIM, on će se ugasiti. No, dobro, ljudi to tako ne percipiraju, pa je i osjećaj da "potpuno kontroliramo svoje troškove", uz anonimnost, bitan faktor kod prepaida.

No, anonimnost samih mobitela je nešto što država definitivno ne šmeka. Naravno, ne smeta ih toliko moja ili vaša anonimnost, već anonimnost malog broja korisnika koji sebe i svoje aktivnosti skrivaju od zakona... Bi se reklo, kriminalci i teroristi.

I tako je država (čitaj: službe sigurnosti) odlučila ukinuti anonimnost u komunikaciji i narediti mobilnim operatorima da registriraju sve postojeće anonimne SIM kartice ili ih ukinu. Dala je i rok do kada bi se to trebalo napraviti. Istekao je jučer, 1. rujna 2010.

I... Nije se dogodilo ništa. Nikakve velike reklamne kampanje koje bi pozivale ljude da registriraju mobitele, nikakave SMS poruke i definitivno nikakvo ukidanje anonimnih brojeva.

Što će nekome anonimnost?

Zašto? Kome je u interesu da postoje anonimni mobilni brojevi? Operatorima? Ne vidim zašto. Operatori (ako je istina što tvrde) odlično zarađuju na prepaid modelu jer se ljudima sviđa potpuna kontrola troškova. Korisnici? Ni tu ne vidim neki razlog otporu. Što će nekome anonimnost? Mislim, privatnost nije problem. Ime i telefonski broj ne moraju biti u telefonskom imeniku, baš kao što je to i s fiksnim brojevima. Dakle, privatnost je osigurana.

Anonimnost nema nikakve veze s prepaid modelom plaćanja. Bonovi mogu i dalje ostati pored cigareta i kondoma na kioscima. A opet, i operatori i korisnici (koliko čujem) ne šmekaju to famozno registriranje.

Operatori idu čak tako daleko da tvrde da će registracija rezultirati ukidanjem, pazi sad, 10.000 radnih mjesta. Ono, damn, kaj 10.000 ljudi u ovoj zemlji samo prodaje SIM kartice i bonove?

I kažu da neregistriranih SIM kartica ima oko 4,5 milijuna. Hihi. Dakle, po mišljenju naših dragih "organa", u ovoj zemlji je 4,5 milijuna "sumnjivih", a po mišljenju i izjavama operatora dobar dio tih korisnika se neće potruditi registrirati i njihove SIM kartice će se ugasiti što će (po njima) značiti značajan pad prihoda. Hm, lijepo mišljenje država ima o nama, a ni operatori nas ne vide baš u najboljem svjetlu.

Kako izbjeći zakon

Istina, u Grčkoj je broj prepaid korisnika drastično pao nakon uvođenja registracije. To je sasvim logično jer je broj korisnika koji prikazuju operatori ionako napuhan. Kartice su dijeljene besplatno šakom i kapom.

No, interesantno je da nigdje nije zabilježen pad broja minuta potrošenih u mobilnoj telefoniji, a tamo gdje je zabilježen pad ne postoji obveza registracije već vrlo jednostavno "kriza". Pada kupovna moć, zbog čega ljudi jednostavno manje brbljaju.

I što sad zaključiti iz svega? Sama registracija, što god mi mislili o njoj, nešto je što se jednostavno mora napraviti po zakonu. Isto kao što smo morali plaćati harač, kao što se automatikom PDV popeo na 23 posto ili bilo što drugo.

Po kojoj logici operatori to izbjegavaju nije mi baš jasno, ali ja nisam pravnik. Možda stvarno svi možemo odbiti poštivati one zakone koji nam ne pašu. Usporedbe s drugima, tako popularne u doba rasprava o jeftinom internetu ili optičkoj infrastrukturi u, recimo, Njemačkoj sad nisu tako popularne jer je u istoj toj Njemačkoj registracija propisana zakonom, kao uostalom i u Švicarskoj i još nekim zemljama. U Americi se upravo raspravlja o sličnom zakonu.

Isto tako mi baš i nije jasno što bi trebala značiti izjava da će oni koji žele anonimni mobitel to ionako napraviti u nekoj susjednoj zemlji. Što? Da zato ignoriramo i neke druge zakone jer se nešto može nabaviti u nekoj drugoj zemlji?

Tko šljivi zakone i propise?

Jedina logika koja mi se čini vjerojatnom je ona po kojoj posluju od kad postoje, a to je ona koja uspoređuje dobit ostvarenu kršenjem zakona i kaznu za samo kršenje. Pa, ako je kazna manja od dobiti... Hej, bolje je platiti kaznu i ostvariti dobit.

Nije to njihova specifičnost. Pa čak su i predsjednički kandidati, inače zaduženi za gospodarstvo u nekim komorama, sličnom logikom plaćali kazne kad im se malo, eto, jurilo svojim jurilicama i nisu u tome vidjeli baš ništa loše jer, kako su sami rekli, platili su kaznu - čak dvije za redom - pa je stvar sasvim u redu.

Ne znam. Meni se ta logika sve više sviđa. Izračunaš koliku ćeš zaradu ostvariti kršenjem nekog zakona i pobrineš se da ista višestruko premašuje možebitnu kaznu. Pa, ako te kazne, to računaš kao trošak poslovanja. A to je opet brutalna primjena činjenice da su oni koji imaju lovu (za plaćati kazne i pravnike) u stvari izvan zakona. Što opet znači da se zakona i propisa pridržavaju samo oni koji baš i nisu pri lovi. Da jesu... Tko šljivi zakone i propise?

U svakom slučaju biti će interesantno za vidjeti da li će država tj. HAKOM u ovom slučaju uopće kazniti operatore ili će smisliti neki dobar izgovor i poslati im pismenu opomenu. Ako ih i kazni, interesantno će biti za izračunati kolika je kazna u odnosu na očekivanu dobit ili gubitak ostvaren u periodu u kojem nisu (a morali su) registrirali sve te silne neregistrirane SIM kartice.

Da, jako interesantno. Jedino što nije interesantno je da će sve to ionako platiti onaj tko ionako sve plaća u ovoj zemlji. A znamo dobro tko je to. ;) 

Prethodne kolumne:
T-Zombix istražuje: TV, smetnje i velika laž
T-Zombix istražuje: Teknika narodu
T-Zombix istražuje: Holdingove blef opomene