Sprovod je sastavni dio života svakoga od nas i predstavlja jedan od većih financijskih izazova. Suočavanje sa smrću nakon što nas napuste naši najdraži uvijek je teško.

Situacija se dodatno pogoršava ako za to nismo financijski spremni. No, racionalnu odluku o štednji za ovakav trošak teško je donijeti – zaista, tko još želi štedjeti za vlastitu smrt?

Bez obzira na situaciju, kada smrt pokuca na vrata nikada ne možemo biti dovoljno spremni. Emotivnu bol nemoguće je izbjeći. No, moguće je izbjeći financijske probleme koji nam otežavaju da na dostojanstven način ispratimo svoje najmilije. Koji su standardni troškovi sprovoda u Hrvatskoj i kakva su stvarna iskustva?

Standardni troškovi

Većina pogrebnih poduzeća ističe kako se najosnovnija cijena troškova sprovoda kreće oko 7.500 kuna. U takvu „basic“ uslugu uključeni su lijes s osnovnom opremom, križ, usluga mrtvačnice, vijenac, prijevoz (unutar grada), osmrtnica u dnevnom tisku i uređivanje ukopnog mjesta. Sve iznad toga, značajno povećava trošak sprovoda.

Cijene lijesa kreću se od 1.000 kuna za najosnovniji model jednostavnog dizajna i materijala, a može se popeti i do 22.000 kuna koliko koštaju raskošni masovni sarkofazi od egzotičnog drveta s luksuznom opremom. Standardno, ljudi se najviše odlučuju za ljesove koji koštaju od 2.000 do 2.500 kuna. Križ košta 200 do 300 kuna. Obični vijenac može se naći već za 250 kuna, a raskošnije varijante, sa skupljom vrstom cvijeća, bogato aranžirani kreću se od 500 do 1.500 kuna.

Katolici će usluge svećenika u manjim mjestima platiti dvjestotinjak kuna, dok se u gradovima cijena vođenja ceremonije provoda kreće oko 400 kuna. Dodatni trošak može biti i prijevoz, naročito radi li se o prijevozu iz inozemstva. Naime, u slučaju da pokojnika koji je umro u inozemstvu želite pokopati u domovini, prijevoz ćete platiti oko 10 kuna po kilometru. Osim toga, potrebno je odvojiti i oko 2.000 kuna za opremu koja se sastoji od drvenog i limenog sanduka, „posteljine“, natpisa i lotanja sanduka. Ukoliko se radi o prijevozu unutar Hrvatske, cijena je nešto niža, od 4 do 6 kuna po kilometru. I muzika je značajna stavka u budžetu organizacije sprovoda. Ovisno o tome radi li se samo o jednom pjevaču, klapi ili manjem orkestru, cijena se kreće od 800 do 3.000 kuna.

U nekim krajevima Hrvatske i mnogim obiteljima postoji i običaj karmina – okupljanja obitelji i prijatelja nakon samog sprovoda, prisjećanje na pokojnika popraćeno malom zakuskom. Ovakav običaj može vas koštati od 80 pa i do 200 kuna po osobi, ovisno o opsegu dogovorene usluge i mjestu gdje će se karmine održati. Najpovoljnije je svakako kod kuće, nešto skuplje u gostionicama i konobama, a najskuplje u restoranima.

Praktično je znati da je za troškove sprovoda potrebno imati i nešto gotovine. Većina pogrebnih poduzeća nudi popust za gotovinu, a kartično i obročno plaćanje moguće je za troškove lijesa, opreme, cvijeća i ostalog. Međutim, troškove samog groblja i oglašavanje u tisku potrebno je platiti gotovinom. Taj trošak iznosi od 2.100 do 3.000 kuna.

Grobnica – najveći trošak

Iako se grobnice i grobna mjesta ne mogu na „klasičan“ način prodati, njihova cijena može biti poprilično visoka. Naime, za „prodaju“ grobnog mjesta ili grobnice sklapa se ugovor o trajnom ustupanju. Grobnice u Zagrebu najskuplje su u Hrvatskoj. Ovisno o broju ukopnih mjesta i pozicije same grobnice kreće se od 70.000 kuna, pa sve do nevjerojatnih 1.500.000 kuna koliko košta grobnica u Arkadama. Na zagrebačkom Miroševcu cijene su nešto umjerenije – oko 20.000 kuna. I u ostalim gradovima Hrvatske, cijene su manje nego u Zagrebu. U Osijeku, Splitu, Rijeci i Varaždinu grobnica se tako može „kupiti“ već za 20 do 50 tisuća kuna.

Kremiranje moguće jedino u Zagrebu

Kremiranje je znatno jeftinije od klasičnog ukopa – cijena se kreće već od 1.500 kuna. No, financijski se isplati samo onima u bližoj okolici Zagreba jer se cijena prijevoza kreće od 4 do 6 kuna po kilometru. Cijena same urne kreće se od 500 do 2.000 kuna. Najjeftinija varijanta je kremiranje i prosipanje pepela na sunčanoj poljani na zagrebačkom krematoriju.

Iskustva su različita

Vesna (52) se početkom godine zauvijek oprostila od svog oca koji je dulje vrijeme bolovao od teške i neizlječive bolesti: „Sada, kad je sve iza mene, mogu reći da smo na neki način bili spremni za tatinu smrt. On je uvijek bio odgovoran prema svemu u životu, pa se tako suočio i s vlastitim krajem. Ukupna cijena sprovoda bila je oko 120.000 kuna. Trošak je bio zaista velik jer sam od člana obitelji trebala otkupiti pravo ukopa u obiteljskoj grobnici, što me koštalo 80.000 kuna. Osim toga, odlučila sam se za skuplju varijantu lijesa i platila ga 8.000 kuna. Vijenac je koštao 1.000 kuna, a klapa 2.000 kuna.

Na ostale „sitne“ troškove, kao što su uređivanje grobnog mjesta, prijevoz, križ i osmrtnice otišlo je oko 5.000 kuna. Budući da je tata bio cijenjeni profesor i poznavao puno ljudi, željela sam da se nakon sahrane svi okupimo i prisjetimo na njegov život. Druženje sam organizirala u jednom restoranu i trošak toga bio je nešto manji od 30.000 kuna.“

No, život piše i drugačije priče. Kada muž s dvoje djece na tragičan način ostane bez svoje bračne družice, situacija je financijski daleko složenija. Upravo zbog toga, Darko (42) je troškove maksimalno morao racionalizirati: „Mirna nas je napustila iznenada, emotivno i financijski potpuno nespremne. Uz dvoje maloljetne djece i kredit za stan morao sam sačuvati zdrav razum, privremeno potisnuti strahovitu bol i misliti na sigurnu budućnost djece.

Troškovi sprovoda ukupno su iznosili oko 10.000 kuna. Obzirom da njeni roditelji imaju obiteljsku grobnicu, bilo je potrebno samo organizirati i platiti prijevoz od mjesta nesreće do našeg grada, lijes u standardnoj varijanti, cvijeće, te troškove groblja i osmrtnica. Moja je supruga od malih nogu pjevala u crkvenom zboru i njeni su je zborski kolege ispratili najljepšom pjesmom.

Spontano se dogodilo da su se naši prijatelji i velik dio obitelji, dogovorili da umjesto za cvijeće, novac skupe u mali novčani fond. Na tome sam im iznimno zahvalan – djeci sam odmah otvorio štednju koja će im jednog dana sigurno biti korisna i koja će im pokazati da uz sebe imaju ljude na koje mogu računati. Od velike pomoći bila je i isplata životnog osiguranja, čime sam djelomično riješio stambeni kredit.“

U slučaju sprovoda zaista se ne može govoriti o „dobrim“ ili „lošim“ iskustvima. No, kao i u većini životnih situacija, i ovu je moguće prebroditi na lakši način.