Koristeći taj recept, smatra riječka glumica koja ne voli biti u dugu ni pod razno, u životu se može proći i bez kredita za stan ili automobil. Nedavno je tako uspjela kupiti stan u Zagrebu, za koji je ipak morala dići manji kredit.

Neko će se vrijeme morati stisnuti i manje trošiti na svakodnevnicu, kako bi kredit otplatila što prije. S obzirom da živi sama, misli da joj je lakše živjeti bez značajnijeg kredita nego nekome tko ima obitelj.

A tu je i tata, koji je Ani dao svoj stari automobil. Ana veli da novi niti ne zaslužuje, s obzirom kakva je šlampava vozačica, niti bi uopće dizala ikakav kredit za auto. Ipak, smatra ipak da bi leasing bio koristan, jer je glupo izdvajati novac za nešto čemu vrijednost počinje opadati rapidno odmah čim se kupi.

Zaboravljena ušteđevina

- Ne vjerujem u kredite, niti dugove! Ne volim dugovati ni pod razno! I ovaj kredit koji sam digla na 10 godina planiram u rekordnom roku isplatiti. Ne znam još kako, ali naći ću način! Jednostavno, ne ulazim u dugove. Ako posudim neku lovu, što se događa skoro pa nikada, toliko sam opsjednuta da to odmah vratim. To me užasno motivira na rad. Uvijek se mora razmisliti gdje se može uštedjeti i treba se disciplinirati. Trošim na putovanja, telefon i auto, a sada i na stan. Ipak, ne trošim toliko da bih trebala imati plan da smanjim troškove, jer nisam neka raspikuća i plaćam sve račune na vrijeme - kazala je Ana koja ipak planira naći knjigovođu.

Ana, odnedavno slobodna umjetnica, ima životno osiguranje koje uplaćuje još od 2000. godine kada je bila na drugoj godini Akademije dramske umjetnosti. To joj je neki oblik osiguranja za stare dane, zapravo, više se radi o psihološkoj sigurnosti. Naime, veli da nije bog zna kako isplativo. Štedi, pak, na nekoliko računa u raznim bankama. Kaže da je blesasta jer otvori račun, stavi neku lovu i zaboravi! Nakon par godina sjeti se nekog računa i razveseli se sumici koja je u međuvremenu nešto narasla. To je kao da nađe novac u nekoj zaboravljenoj torbici. Ima vezanu štednju, nešto devizne i obične kunske štednje, a osim sada za stan, u koji bi trebala useliti do rujna, štedi za putovanja i školovanje vani.

Stambenu štedionicu ne koristi jer je nestrpljiva. U njenom je pozivu nekad lakše jednostavno zaraditi novac, a ne dugo štedjeti. Rizik je, naravno, što se jedne godine može super zaraditi, a idućih nekoliko ne. Zato se novac mora ili sačuvati ili raspodijeliti za one mjesece kada nema toliko posla. Ona je sklonija investiranju, no tu je cijena ta da se nakon toga treba stisnuti remen.

Dionice Hrvatske pošte

- Imam dionice! Ha, ha, ha… Hrvatske pošte! Uzela sam ih jer sam ih mogla povoljno otkupiti. Ne bavim se time baš jer nemam vremena, iako mi to djeluje zanimljivo. Moguće je da ću tome jednom posvetiti više pažnje. To bi se moglo isplatiti. Kao kocka je, kao igra, a to me baš zabavlja! Nije me strah biti bez para, tako sam i živjela. Novac nije nikada bio nešto o čemu sam ovisila i uvijek sam vjerovala da ću naći način da ga zaradim dok god imam zdrave ruke i pamet – objašnjava Ana.

Gospodarska je kriza na nju utjecala toliko što je morala plaćati krizni porez. No, dobro je ispalo što je kupila stan u vremenima koja su baš pogodna za to, pogotovo ako je kredit malen. Stoga je kriza bila prema njoj blagonaklona, ali osjeća se da je manje posla.

Ipak, Ana radi na mnogim projektima - režira predstavu “Mravac i cvrčak” u Rijeci u Dramskom studiju Malik u kojoj će igrati djeca, glumi u “Aladinu i čarobnoj svjetiljci” na Sceni Gorica te se pojavljuje u novom filmu Branka Ivande koji se počinje snimati uskoro.

Uprkos tome, predviđa da bi iduća godina mogla biti zastrašujuća, pa će pametno morati rasporediti novac. Njeni roditelji rade u državnim službama, tako da isto nisu toliko osjetili recesiju. Čini joj se da je u nekoj ekonomskoj krizi od kada se rodila. Njenu generaciju zahvatili su vječiti problemi, ratovi i druge gluposti, pa bi joj život bio čudan bez krize.

- Savjetovala bih ljudima da se sjete vremena kada smo imali samo jedno vozilo, jedan TV i kada se nije vraćalo iz shopping centra s hrpom junka. Treba malo žrtve, treba rasporediti pametno novac koji se ima, a ne koji bi se htio imati. U Hrvatskoj se mora prestati s gradnjom trgovačkih centara i početi s gradnjom tvornica kako bi se pokrenula proizvodnja, a ne samo stimulirala potrošnja - poručila je Ana.