Ljeta Gospodnjega 2004, zaposlim se ja honorarno u jednoj marketinškoj tvrtki (distribucija promotivnih materijala). Pođem od nule, dostavljati letke po Splitu. Malo po malo sam napredovao i uskoro dođoh do pozicije nekog voditelja za regiju Dalmaciju (pozdrav svima koji su nekad surađivali sa mnom). Kako su me unapređivali, tako su rasle i obveze u tvrtki. Počeli su se javljati neki problemi (situacije) koje je trebalo rješavati. Tako ja pođem proučavati literaturu o rukovođenju (ili da kažem menadžmentu). Lijepih sam se knjiga načitao, od naših autora pa do slavnih igrača poput Welcha, Druckera itd. Bilo je tu odličnih savjeta koje sam primjenjivao u praksi svakodnevno i pomogli su. Ljudi, doista su pomogli.

No najzanimljivije mi je bilo pravilo koje je Jack Welch koristio u General Electric (GE), a to je pravilo 20-70-10. Mislim da ga je on uveo u sve divizije General Electrica i da je to postalo dio krvotoka GE-a. Učinilo mi se zanimljivim i pokušao sam prilagoditi sustavu u kojem sam radio i uspijevalo je.
Filozofija je sljedeća. U tvrtki imate zaposlen određen broj djelatnika. Naravno nisu svi isti - 100 ljudi, 100 ćudi, stara je poslovica. E pa tih 100 ćudi je vama dio svakodnevnice. Ima tu dobrih ćudi, ali i loših. Ove loše vam mogu isisati svu životnu energiju u samo jednom danu.

U početku sam radio jednu grešku, strašnu grešku: pokušao sam "odobrovoljiti" neradnike u tvrtki, ljude koji su bili loši. Vrlo često sam zanemarivao dobre radnike, a neku pozornost pridavao lošima. Kad sam pričao s drugim ljudima koji su rukovodili, potvrdili su mi da su i oni radili takve stvari -valjda je to takva psihologija. Te "hebivjetre" pokušajte usmjeriti na pravi put, a ako ne ide - noga. Riješite ih se, bez grižnje savjesti.

Welch je imao taj sustav 20-70-10. To znači da je u tvrtki imao 20% ljudi koji su nosili posao, koji su bili fenomenalni radnici. Bilo je i 70% onih srednjih koji su bili OK. Na kraju 10% onih koji su bili katastrofa.

Prvih 20% Jack zove "zvijezdama". Moramo ih pronaći u tvrtki. Oni nose većinu posla, kvalitetnog posla. U njih se možete pouzdati, dati im zadatak i otići na gablec bez straha da ga neće izvršiti. Konkretno u mom sustavu je bilo nekoliko djelatnika u koje sam se mogao pouzdati 100%, naročito kad je klijent kontrolirao je li kvalitetno obavljena dostava promo-materijala. Naravno tu ekipu treba i adekvatno nagraditi za sve to što obavljaju. Samo pripazite da se zvijezde ne umisle i pođu raditi neke stvari koje su protiv sustava vrijednosti tvrtke. Ne dopustite da postanu bahati, a ako postanu bahati - jednostavno ih zamijenite u roku od 24 sata.

Sljedeća ekipa je onih 70% , nazovimo ih prosječnih djelatnika, koji su ipak „srce i duša“ sustava. Nemojte ih uzimati zdravo za gotovo. Oni ipak obave veliki dio posla. Nisu briljantni, ali su marljivi i vrlo blizu da postanu zvijezde. Jack je i tu sredinu izdiferencirao na tri grupe, opet po šabloni 20-70-10. Prvih 20% je na putu da se pridruži zvijezdama pa ima treba dati malo pozornosti. Naravno zadnjih 10% je na putu ka začelju ljestvice. Morate prepoznati te kvalitetne igrače i usmjeriti ih ka vrhu.

Na kraju dođe regimenta od 10%, najlošijih. To ponekad i nisu tako loši ljudi - samo se nisu uspjeli uklopiti u cijeli sustav. Ponekad neki od njih kad promijene sredinu postanu izuzetni radnici. S ovom ekipom pokušajte raditi na poboljšanju, no ako vidite da nemaju želje jasno im pokažite da su izlazna vrata jedino rješenje. Zahvalite im se i adios.

Zaposlite vrhunske ljude - i upravljajte njima na način da stvorite pobjednički tim.