Zahvaljujući roditeljima, tetki i braći voditelj, urednik i DJ na Narodnom radiju uspio je doći do vlastitog stana bez kredita. Vrijedno prati troškove, pazi da ne živi iznad svojih mogućnosti, štedi i otvoren je za sve nove mogućnosti. Bolje je ulice čistiti, nego ništa ne raditi, kaže.
Rafo je za stan skupio trećinu novca, ostalo su nadodali rođaci. Na tome im je, veli, zahvalan, do neba!
Ističe da je posudba u familiji bolja od kredita, jer, naravno, nema kamata. Sretan je, kaže, što ima složnu obitelj u kojoj svi uvijek uskaču u pomoć jedni drugima kada god zatreba. Rafael tako sada štedi za stan, jer treba vratiti posuđeno. Štedi od prvog radnog dana, što znači već pet mjeseci, i zadovoljan je.

Foto: Pixsell
Dio plaće na stranu
- Do nedavno sam živio s bratom i bio student, pa i nisam imao nekih većih troškova, niti dugova. Dugove je najlakše izbjeći tako da se živi i troši u skladu sa svojim mogućnostima. Mnogo toga nam je nametnuto kao ''potreba'', a zapravo nam uopće ne treba i možemo bez toga. Ipak, najviše trošim na hranu i bonove za mobitel. Plan je voditi mjesečnu evidenciju o troškovima, osvijestiti i eliminirati nepotrebne troškove, staviti dio plaće sa strane i trošiti unutar zadanih okvira. Naravno, ne treba se držati kruto nekih pravila. Ali, sam vodim evidenciju o svojim troškovima i račune plaćam na vrijeme. Automobil nemam, služim se javnim prijevozom, biciklom i skuterom, a dosta i hodam - govori Rafael.
Dodaje da zbog krize on i njegova obitelj obzirnije raspolažu novcem te puno manje troše na nepotrebne stvari i usluge. Smatra razumnom procjenu da će Hrvatska ove godine doseći dno u recesiji i da će trebati dvije godine da se iz toga izvučemo. To ga ne čini sretnim, ali se niti ne zabrinjava.
Prije svega, naglašava, važno je izbaciti svaku zabrinutost iz glave, jer nas ona koči i zatvara mnoga vrata i poslovne mogućnosti. Treba raditi ono što nam je pred nosom i dati sve od sebe na poslu i u svojoj okolini. Važno je biti pozitivan i otvoren za sve mogućnosti i opcije koje nam se u životu pruže.
Baciti kartice
- Posebno se ne smije odbijati bilo kakav posao! Bolje je i ulicu čistiti nego ništa ne raditi!. Dok smo u pokretu uvijek postoji mogućnost da se negdje ukaže neka nova i bolja prilika za rad. I naravno, trošiti minimalno i zaboraviti na bilo kakve veće ili manje luksuze. Vođenje evidencije o troškovima i planiranje budžeta može biti od velike pomoći. Ako ste u braku zaboravite na ''dva novčanika'' i udružite snage. Manje ćete trošiti, a i više ćete se povezati za supružnikom. Također manje gledajte televiziju i smanjit će vam se apetiti za trošenjem - kaže Rafael, koji povremeno svira sa svojim bendom i skuplja pjesme za novi album.
Ne boji se nikakvih gospodarskih nedaća u budućnosti. Radi, veli, i uzda se u božju providnost. Hrvatska bi, naglašava Rafo, brže izašla iz krize da na ključnim mjestima u savjetničkim timovima, državnim institucijama i tvrtkama rade sposobni, a ne podobni ljudi. Mora se i promijeni mentalitet hrvatskog čovjeka koji voli trošiti više nego što može zaraditi.
Rafael nema životno osiguranje i ne uplaćuje ništa u 3. mirovinski stup. Zasad se nije odlučio za to jer nije dovoljno upućen, ali smatra, ipak, da je to OK. Njegovi prijatelji imaju različite stavove o tome, ali većina ih je za takav oblik štednje. Ipak, zbog krize mnogi su još u nevjerici, oko takvih financijskih instrumenata. Također, zbog krize i nestabilnog tržišta nema ni dionice.
Nikada nije ostao ni u kakvom dugu na karticama. Kartice je, kazao je Rafael, najbolje baciti i služiti se gotovinom. Tako se čovjek može lakše kontrolirati.


















































Diskusije
svaka čast, ali nemamo svi takvu složnu obitelj. Neki od nas, nažalost uopćenemaju obitelj. Lako je biti general poslije bitke.
Komentar od: iva14 | Datum: 18.12.2010 u 22:46Aaaaa, lipo li je to kad ti obitelj more dati pozajmicu u vrijednosti 2/3 kupljenog stana, a meni ćaća ima penziju od 2 iljade kuna, a ni mater nije daleko od njega. Ja isto radim, al od plaće mi ne ostane za papar. Rafo nema ni auta, a ja moran plaćati kredit na polovni autić jer da iden biciklon do posla i nazad moga bi se prijaviti za "tour de france" nakon godinu dana (i vjerojatno bi pobjedia). Ne, ja nisan zabrinut , neman love pa se ni neman oko čega brinut ; ja iman dugove - a dugovi nisu briga, oni su obveza! Baciti kartice - a kako ću ja onda kupiti starke priko ebaya za 100 kuna, jer kod nas dođu oko 400. Rafo nema ni životno - jer nije dovoljno upućen, a mi vrli poznavaoci kredita znamo da moramo imat životno osig. jer ko bi u protivnom bia jamac za kupnju neke rupe u kojoj ću boravit cili život i vjerojatno krepat prije nego je odplatim do kraja, jer sa početka priče - odakle će meni moj ćaća dati za kupnju stana!
Komentar od: lefi_dz | Datum: 16.08.2010 u 11:34Vidi sve komentare na forumu