Pišem ovaj članak poučen vlastitim iskustvom, jako neugodnim, u nadi da će čitatelji biti bar malo oprezniji od mene. Naime, živim u Splitu, imam predivnu bebu koja će ubrzo navršiti pet mjeseci i svaki slobodni trenutak koristim da bih proveo vrijeme s njom. Prilikom jedne takve šetnje Marmontovom ulicom u Splitu, prolazio sam blizu bankomata svoje matične banke i odlučio podići nešto novca kako bih platio režije. Podigao sam 2.200 kn, no nepažnjom sam ostavio karticu u bankomatu.



Nastavio sam šetati sa svojom princezom, a za to vrijeme je poduzetni lopov iza mojih leđa podigao još 1.800 kn. Za nekih pola sata shvatio sam da sam ostavio karticu i odmah obavijestio službu za korisnike. Ljubazna gospođa s druge strane žice obavijestila me o provedenim transakcijama te me uputila na odjel za kartične reklamacije. Na tom odjelu su mi rekli kako oni nisu odgovorni za te transakcije i kako se mogu "pozdraviti s novcima".

Sutradan sam obavijestio policiju. Dežurni inspektor primio je moju prijavu, no do današnjeg dana (a prošlo je više od dva mjeseca) policija nije od banke zatražila nikakvo očitovanje o slučaju. Pri tom mi je inspektor rekao da je vjerojatno riječ o organiziranoj grupici kradljivaca koji u određenim satima na frekventnim mjestima vrebaju neoprezne građane, a pogotovo turiste.

Prema zakonima Republike Hrvatske, banke nisu dužne imati videonadzor nad bankomatima dok policija očito nema vremena baviti se takvim "beznačajnim" krađama, tako da neoprezni korisnici bivaju prepušteni sami sebi. Iako prihvaćam odgovornost za izgubljene novce, nije mi jasna nebriga, kako banke za sigurnost svojih korisnika, tako i policije, čiji su službenici očito upoznati s ovakvim slučajevima, no ne smatraju potrebnim ispoštovati bar zakonom propisanu proceduru.

Uglavnom, s novcima sam se pozdravio, kako me je već savjetovala službenica banke, no nadam se da ću ovim člankom pomoći bar jednom korisniku da ne ostane bez pola plaće.