Ne bi nas spasilo ni da glasnogovornik Zagrebačke burze Željko Kardum poput Djeda Mraza ulazi u kuće i u čarape stavlja napisane savjete kako preživjeti gospodarsku krizu, tvrdi umjetnička i reklamna fotografkinja Mare Milin koja pri tome ne misli na bogate. Oni će ostati bogati, kaže Mare, za njih ju nije briga, osim kad plaćaju. A upravo ganja honorare od nekoliko bogatih, veli, što je težak i ponižavajući posao. I košta telefona. "Crnjak!" Mare je stalno u nekom grču jer je odabrala takav život: kao samostalna umjetnica ima nesigurne angažmane, nesigurnu plaću i neisplaćene honorare. Posao je težak, gotovo svaki vikend je radni, socijalni život je zanemaren, radi se u bilo koje doba dana, bilo gdje, u bilo kakvim uvjetima, a obroci se preskaču.
- Glamurozno, zar ne? - sarkastična je Mare.
No, s druge strane postoje i neki dobri i vjerni klijenti, isplaćeni honorari, ljudi kojima može vjerovati. Dok je zdrava, inventivna i dok vjeruje u sebe, misli da ju ne bi trebalo biti strah. Kao zaleđe ima svoju obitelj koja pripada radničkom srednjem staležu.
Foto: Mare Milin za Gala Style magazin
- Velik broj ljudi koji vode svijet, nisu dobri ljudi. Tako da ni nama ne može biti dobro, osim ako si to nekako sami ne napravimo. Oprostite, ne znam biti optimistična, jer bi to bila laž. Ova glupost koju dugujemo spletu nesretnih okolnosti u svijetu, Wall Streetu i našim genijalcima u Vladi, kao i kapetanu koji je prvi otišao s broda, osjećam, grabi sve dublje i dublje. Ne znam kako bih savjetovala ljude za preživljavanje. Kao mali čovjek samo mogu reći ili da odu u pustinjake, ili da stvarno hodaju po dućanima s kalkulatorima kao Nijemci, odreknu se galantnosti i balkanskog sindroma "lako ćemo". I neka dobro provjere sve one letke o brzim kreditima - kaže Mare koja trenutačno priprema izložbu.
Mare pomaže svojoj obitelj kad može i kada zatreba. Veli da bi umrla od srama i tuge kad bi saznala da im je nešto trebalo, a da im ona nije bila pri ruci. Njena obitelj je iz okolice Zadra, iz Dikla, a s obzirom da joj je otac preminuo prije 25 godina, majka se brinula o djeci i mnogo je pomogla Mari kada je studirala u Zagrebu.
Veliki klijent
- Honorari su pali, pogotovo u izdavaštvu, koje opet, ima konstantu u plaćanju. Dobro je zato držati se barem te sigurnosti koja više nije tako izdašna, ali, Bože moj, preživjet ćemo i to! Mene jedino brine, jednog lijepog dana, kad kriza prođe, hoće li nam honorari automatski skočiti i biti kao nekada? Čisto sumnjam! To je tragično! Kako se nosim s krizom? E, pa, radim k'o luda! Više nego prije! Ništa nije pojeftinilo onako kako je obećano, a novca imamo manje. Nakon jedne pauzice, opet imam stalnog klijenta u oglašavanju, jednu veliku kompaniju. To su nekakve pare. Opet značajno manje nego honorari u inozemstvu, ali neću se žaliti. Dobro je, neka tako ostane neko vrijeme - rekla je Mare.
Živi u unajmljenom stanu i ističe da bi ju kredit za stan, samu kao freelancericu, jednostavno dotukao. Kada govori o stanu razmišlja o malo većem od 80-ak četvornih metara na rubu Zagreba ili o nekoj kućici u zagrebačkoj okolici. Automobil je kupila na leasing prema savjetu knjigovođa zbog vođenja knjigovodstva i poreza. Tek je otplatila obradu i prvi anuitet. Ne zna mnogo o razlici između kredita i leasinga, ali misli da je mnogo lakše na naglo zatvoriti ugovor o leasingu prijevremenim plaćanjem svote koju je dužna leasing kući, nego kredit. O jamcima niti ne želi govoriti. Nikad ne bi nikog tjerala ili molila da mi bude jamac ili sudužnik za nešto što je njena odgovornost.
Već godinama Mare ima životno osiguranje, a mirovina je za nju krajnje nesiguran pojam. Ne vjeruje nikome, samo onome za što sigurno zna da je osobno uplatila na neki broj računa. Ako bi se ipak jednog dana odlučila za mrzak joj kredit, dobro je imati životno osiguranje kao sredstvo dobivanja kredita. Uplaćuje i u dobrovoljni mirovinski fond, jer za slobodnjake kao Mare nema neke alternative, osim možda čarape. U ovom poslu nema ni sindikata, ni regulacije autorskih prava, ni sankcija ako netko nekome stane na žulj, ničega... Jedina zaštita koju ima je članstvo u Hrvatskoj zajednici slobodnih umjetnika i Hrvatskoj udruzi likovnih umjetnika primijenjenih umjetnosti.
Bez snobizma
Posjeduje i oročenu deviznu štednju te stambenu štedionicu koju je sada drugi put otvorila. Odlučila se za štedionicu jer je dobro imati neke novčiće za uređenje stana. Ako se slučajno zalomi da proda, veli, tu svoju fenomenalnu nekretninu na moru i da onda ima taman novca za stan ili kućicu. Uplate u štedionicu nisu neki strašan trošak mjesečno, a najugodnije se iznenadila kad su ju prvi put nazvali da joj kažu da je ugovor istekao i da ima pravo na svoje novce.
Jedina kartica koju posjeduje je ona Maestrova i na njoj je bila dva puta u minusu s nekom sićom, ali ne duže od pet dana. Imala je dug samo kada je kupila prvi automobil koji je stigao prerano, a obećani honorari su kasnili. Kupovala ga je za gotovinu i morala ga je preuzeti, no nije imala dovoljno. Tada su uskočili kumovi kojima je novac bio vraćen za jedan tjedan.
- U dugove se neće ući ako se ne kupuje ono što se ne može. Mene kao ženu fasciniranu modom jako privlače high fashion izlozi, ali ne idem u te dućane. Još nisu moja liga, imam neke druge ciljeve i tako sam se odgojila da dok njih ne riješim, ne rasipam tamo gdje nije najnužnije. Sreća pa nisam snob, a u mom poslu ima ih jaaaako puno, pa ne patim na preskupe krpice. Iako, priuštim ja sebi tu i tamo. Nedavno sam, pak, kasnije platila račun za telefon. Komplikacije do neba! Neću nikad više, obećajem! Nemam inače problema s neplaćenim računima, inače slabo spavam, samo mi još to fali. Sretna sam kad znam da ih imam čime platiti - kaže Mare.
Diskusije
-bravo,Mare,jedan odličan,realan tekst,koji sam s guštom pročitala----
Komentar od: vigica | Datum: 27.03.2010 u 07:14Vidi sve komentare na forumu