Najbolji put do uspjeha je što ranije u životu odrediti postotak od mjesečnih prihoda koji ćete izdvajati za investicijski portfelj i toga se čvrsto pridržavati. Ljudi su često skloni vjerovati da nema smisla investirati ukoliko ne raspolažu s nekom značajnom svotom jer tako nije moguće uštedjeti značajnija sredstva za starost.
Međutim, činjenica je da programom redovite štednje svakog mjeseca možete dugoročno uštedjeti značajan kapital. Složena kamata je vaša najbolja prijateljica koja će nagraditi vašu ustrajnost i učiniti vas bogatim. Ona omogućuje da kontinuiranim izdvajanjem određene svote uz reinvestiranje dobitaka (kamate, dividende) ostvarite progresivan rast portfelja.
Primjerice, redovitim izdvajanjem svote od 100 eura mjesečno, uz godišnji prinos od 8 posto, nakon 30 godina raspolagat ćete sa 150.000 eura.
Potrtelj mora zadovoljavati kriterije sigurnosti, potencijala rasta i likvidnosti. Uvažavajući tri ključna kriterija, sastav vašeg portfelja ovisit će o vašoj životnoj dobi te o vašoj skolonosti prema riziku.
Za osobe dvadesetih i tridesetih godina preporučuje se vrlo agresivan investicijski portfelj. Kako je pred njima dugačak investicijski horizont mogu bez većih šokova podnijeti izmjene investicijskih ciklusa. Stoga im se preporučuje velik dio portfelja (60 do 70 posto) usmjeriti u dionice i/ili dioničke i mješovite fondove koji dugoročno nose najviši prinos.
Manjinskih 20 do 30 posto preporučuje se uložiti u dugoročne insturmente sa sigurnim stalnim prinosom (obveznice, dugoročni depoziti, mirovinska štednja, životno osiguranje, nekretnine ili nekretninski fondovi). Oko pet posto treba držati u gotovini odnosno u brzo unovčivim financijskim instrumentima (novčani fondovi; kratkoročni depoziti i sl.).
Ulaskom u srednje godine, trebali bi početi smanjivati rizični dio portfelja, a povećavati udio portfelja sa sigurnim prinosom. Istovremeno, potrebno je restrukturirati dionički portfelj investiranjem u dionice manje orijentirane na kapitalnu dobit, a više na dividendu (dividenda).
Dakle, u kasnim tridesetim i ranim četrdesetim godinama preporučuje se smanjivanje udjela dionica na 50 do 60 posto, a povećavanje instrumenata niskog stupnja rizika na 30 do 40 posto, uz zadržavanje 5-postotnog udjela u gotovini.
Općenito pravilo je da udjel konzervativnijh investicija u portfelju treba biti jednak godinama koje imate. To znači da u pedesetim godinama niskorizične investicije zauzimaju više od 50 posto portfelja, a dionički udjel pada ispod 50 posto. S približavanjem mirovini potrebno je portfelj strukturirati tako da nosi siguran prihod dostatan za kvalitetan život u starosti. Manji dio portfelja (25 do 35 posto) i dalje može biti u dionicama kako bi se postigao određeni rast vrijednosti portfelja zbog inflacije.
Opće prihvaćena pravila formiranja portfelja prilagođavaju se individualnoj sklonosti prema riziku. Ako ste spremni preuzeti veći rizik povećat ćete udio dionica iznad predloženih limita, uz dominantnu ulogu dionica s visokim potencijalom rasta.
Ljubitelji rizika manji dio portfelja (do 10 posto) možda ćete usmjeriti u spekulativne svrhe (brze kupnje i prodaje dionica, ulaganje u derivate i sl.). Ako ste pravi ziheraš, izbjegavat ćete dionice, a više se orijentirati na sigurne investicije poput nekretnina, obveznica, oročene štednje i sl..


















































Diskusije
Bez muke i truda nikako... ili tek nakon 30 godina uz veliku štednju i odricanja. Ja nisam kukala ostavši bez posla, nego sam krenula u novi izazov i uz puno učenja (vjerujte mi, nema uspjeha bez obrazovanja) uspjela sam pokrenuti jedan super projekt i danas dobro radim i zarađujem. Bavim se investiranjem novca, moje je zanimanje money manager... mjesečni prinosi su odlični, a tek smo na početku. Bitno je da promijenite stav i krenete u akciju... nešto će se dogoditi. Ne volim one koji se stalno žale, a ne poduzimaju ništa za sebe. Pogledajte moju web stranicu i ako vam se svidi i ako razumijete koncept, ako želite, postanite moj klijent. Pozz i sretno!
Komentar od: meneme | Datum: 05.03.2011 u 15:10Kao podstanar sam živjela kao dijete, sa samohranom majkom. U stanu od 26kvadrata bez kupaone. Dok su drugi imali vlastite sobe i u njima vlastite televizore. Podstanarstva mi je navrh glave. Prvo što sam si obećala kad sam se zaposlila je vlastiti stan (i to od čitavih pohlepnih i razmaženih 30kvadrata). I presretna sam što ga imam. Svatko ima svoje prioritete.
Komentar od: Anonymous | Datum: 17.06.2009 u 15:2835 godina života i 8 godina radnog staža ne može samostalno, vlastitim snagama, imati neki normalan standard... Nego da bi imao prosječan, normalan standard moraš raditi honorarno - ako možeš. Ljudi bi trebali raditi honorarno ako žele uz stan i autić još i kuću na moru, putovanja oko svijeta, Rolexe, novogodišnje koncerte u Beču, Mercedese i sl
Komentar od: Anonymous | Datum: 17.06.2009 u 15:24Vidi sve komentare na forumu