Investiranje u dobrovoljne mirovinske fondove u Hrvatskoj svakako je jedan od najboljih dugoročnih financijskih programa štednje. Osim što ovi fondovi ostvaruju prinose (neki bolje, neki lošije), dobrovoljna mirovinska štednja je jedini financijski proizvod na tržištu koji država uz poticajna sredstva stimulira i poreznom olakšicom.
U Hrvatskoj trenutačno posluje šest dobrovoljnih mirovinskih fondova: AZ Benefit DMF, AZ Profit DMF, Croatia osiguranje DMF, Erste Plavi Expert DMF, Erste Plavi Protect DMF i Raiffeisen DMF. Prema mjesečnoj statistici Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga (HANFA), šest otvorenih dobrovoljnih mirovinskih fondova imalo je krajem siječnja 2010. godine 129.575 članova, a neto imovina tih fondova iznosila je 860,36 milijuna kuna. Kako su ovi fondovi poslovali od svog osnutka, i kako su preživjeli dvije krizne godine, najbolje se može vidjeti iz podataka o njihovim prinossima. AZ Benefit DFM je tako ostvario prinos od osnutka od 55,49 posto, AZ Profit DFM od 78,65 posto, Croatia osiguranje DFM od 16,18 posto, Erste Plavi Expert DFM od 28 posto, Erste Plavi Protect DFM od 23,85 posto i Raiffeisen DFM od 47,17 posto.
Odabir fonda osobna je odluka svakog građana, a najvažniji faktor obično predstavlja vrijeme štednje. Naime, oni koji ne žele preuzeti veliki rizik na kraći rok, kojima je sigurnost uloga na prvom mjestu i žele konzervativni način ulaganja, odlučiti će se za fond koji ima manji očekivani prinos. S druge strane, osobe koje su tek na početku radnog vijeka i pred kojima je duže vrijeme štednje i kapitalizacije, vjerojatno će preuzeti više rizika, ali uz očekivane veće prinose. Primjer za to je upravo usporedba dva AZ fonda: Benefit prati konzervativne ulagače, dok je Profit bolje rješenje za mlade ulagače koji planiraju ovu štednju na dulji rok. Na istom principu osnovana su 2005. i dva Erste dobrovoljna mirovinska fonda: Erste Expert i Erste Protect.
Osnutak prvog dobrovoljnog mirovinskog fonda u Hrvatskoj seže u 2002. godinu kada je uostalom i uveden novi sustav mirovinskog osiguranja, s ciljem da se buduće umirovljenike navede na vlastitu skrb i odgovornost za svoju mirovinu. Danas ovaj sustav reguliraju Zakon o mirovinskom osiguranju, Zakon o obveznim i dobrovoljnim mirovinskim fondovima te Zakon o mirovinskim osiguravajućim društvima i isplati mirovina na temelju individualne kapitalizirane štednje.
Tri stupa
Za razliku od prethodnog mirovinskog sustava gdje je postojao jedino sustav generacijske solidarnosti, danas osim obveznog mirovinskog osiguranja na temelju generacijske solidarnosti (tzv. 1. stup mirovinskog osiguranja u koji se ulaže 15% bruto plaće) i obveznog ulaganja u mirovinski fond po izboru (tzv. 2. stup, 5% bruto plaće), građani mogu štedjeti i u dobrovoljnim mirovinskim fondovima (tzv. treći stup).
Osobe koje su dio ovakvog sustava mirovinskog osiguranja primat će mirovinu iz barem dva izvora: HZMO će im isplaćivati mirovinu temeljem uplata obveznih doprinosa u prvom stupu, dok će mirovinska osiguravajuća društva isplaćivati mirovinu iz drugog i trećeg stupa (obveznog i dobrovoljnog mirovinskog fonda). Upravo iznos mirovine iz trećeg stupa mirovinskog osiguranja ovisit će o iznosu uloženih sredstava (u koje ubrajamo i državna poticajna sredstva), te o samom prinosu fonda.
Benefiti dobrovoljne mirovinske štednje
Štednju u dobrovoljnom mirovinskom fondu mnogi nazivaju idealnim načinom štednje za mirovinu. Više je razloga za takav epitet.
1. Dobrovoljna mirovinska štednja nije obavezna: svatko samostalno određuje iznos i dinamiku uplata. To znači da nema penala za zakašnjele uplate, nema potrebe za prekidom štednje ako ne možete pratiti željeni plan štednje. Jednostavno, jedne ćete godine uplatiti možda 1.000 kuna, a iduće 5.000 kuna ili više.
2. Financijska dobit u dobrovoljnoj mirovinskoj štednji je višestruka: osim prinosa fonda, država potiče ovu štednju državnim poticajnim sredstvima koja iznose 25% od uplaćenog doprinosa pojedinog člana fonda u prethodnoj kalendarskoj godini, ali najviše do uloga 5.000 kuna po članu fonda tijekom jedne kalendarske godine. Poticajna sredstva odobrit će se za članstvo u samo jednom dobrovoljnom mirovinskom fondu, u maksimalnom iznosu od 1.250 kuna godišnje. Osim toga, premije uplaćene u ovaj oblik štednje možete koristiti i za smanjenje porezne osnovice odnosno za korištenje porezne olakšice.
3. Mogućnost raspolaganja sredstvima: moguća je već nakon 50-e godine starosti osobe, što predstavlja i određenu sigurnost u slučaju prijevremene ili invalidske mirovine i slično. Osim toga, ako ne želite do svoje duboke starosti raditi za nekoga, i dobrovoljna mirovinska štednja jedan je od načina da sada planirate i investirate u financijsku budućnost.
Diskusije
" Zaključak: Nisi naveo NITI JEDAN argument protiv moje tvrdnje. A to je da mogu nakon trideset godina završiti sa MANJE novca nego sam uplatila... (I po tvom bih morala biti zadovoljna, jer je čaša "do pola puna". Nema veze što je prije bila skroz puna...
)"
Dobrovoljni mirovinski fond smatram dobrim zato što omogućuje dugoročnu štednju putem razmjerno malog mjesečnog izdvajanja, s prinosima, subvencijom države i osnivača fonda. Za moj ukus, to je dobar omjer odricanja, rizika i mogućeg dobitka, s dovoljno osigurača od gubitka vrijednosti.
Što bi ti predložila?
Komentar od: Tkalac | Datum: 26.11.2010 u 15:26Nisam ni osporavao tu tvrdnju. To je moguće, naravno. Je li i izgledno? O tome se da raspravljati. Al' 'aj ti meni reci, koje je ulaganje potpuno sigurno kad je razdoblje od 20 godina u pitanju? Zato se i kombiniraju različiti oblici. Štednja, osiguranje, nekretnine, plemeniti metali... Kalašnjikov i 5000 metaka, što bi rekao jedan stručnjak za računalnu sigurnost.
Predajem se. Nemam (više) volje za prepucavanjem... Zaključak: Nisi naveo NITI JEDAN argument protiv moje tvrdnje. A to je da mogu nakon trideset godina završiti sa MANJE novca nego sam uplatila... (I po tvom bih morala biti zadovoljna, jer je čaša "do pola puna". Nema veze što je prije bila skroz puna...
)
Komentar od: buba.mare | Datum: 26.11.2010 u 13:06Ako već citiraš, citiraj kako treba. Nisam rekao da se povjeri instituciji na čuvanje, već na upravljanje. Nije isto. [b:m88per02]1. Povjerim instituciji novac na čuvanje i to nije ulaganje? Ne, nije ulaganje. A razlika, i to ključna, je upravo ova komponenta sigurnosti koju spominješ. Naravno, kamate su promjenjive, ali GLAVNICA je zajamčena. Nakon 20 godina dobijem ono što uplatim + kamate. Negativan prinos je nemoguć ishod. Kraj priče.[/b:m88per02] Ako banka ne propadne, naravno. Ako propadne, a imaš više od 400 tisuća kuna, opet visiš. (Iako, kontam da se ekipa koja ima tu količinu love u banci nekako snađe.)
Komponenta sigurnosti ne mijenja suštinu onog što se s novcem događa kad je štednja u pitanju. Umjesto da čuči kod kuće i gubi vrijednost zbog inflacije, radi i zarađuje (ili barem zadržava vrijednost).
Po meni, to je ulaganje. Vrlo konzervativno, nisko rizično, ali ipak ulaganje.
Ili ulaganja po definiciji moraju biti rizična? 
[b:m88per02]2. Država subvencijom ublažava gubitak fonda? To ozbiljno? Ako fond u godini dana zaradi 500 kn i država mi doda 500, imam na kraju 1.000 kn. Slažemo se? Ako fond "zaradi" -100 kn u godini dana i država doda 500, imam 400 kn na kraju. Točno 600 manje nego u prvom slučaju. I to zato jer sam izgubila 100 umjesto zaradila 500. Bez obzira koliko mi država dodala... Uvijek imam toliko manje koliko sam popušila u fondu. Zar je to tako kompliciran koncept? [/b:m88per02]
Malo je naopaka logika. To je 400 više nego što bi imala da država ne subvencionira. Dobivaš u oba navedena slučaja, samo pitanje koliko. Gubiš u slučaju da fond dugoročno puši više nego što vrijede subvencije.
Što, naravno, nije nezamislivo. U tome ćemo se složiti. No, hoće li se i dogoditi? Pitanje je.
[b:m88per02]Ako gledam samo subvencije i to postotno (recimo da mi fond ne gubi lovu), onda mi ta subvencija nešto znači kod malih iznosa, a kod većih može biti skoro pa beznačajna, jer je propisan maksimalni iznos subvencije.[/b:m88per02]
Beznačajna? Možda. No, za nju nit' kopaš, nit' oreš, bar ne izravno.
[b:m88per02]3. Da, da... the time horizon, vremenski okvir... i druge priče za laku noć. Ako u prvoj godini fond ima prinos 5%, dobijem na svojih 100 još 5, pa iduće godine još 5%, to mi je 110,25, itd... Za pet godina po 5% imam dakle 127,63. I u šestoj godini fond padne za 21,64% (što nije nemoguće) i eto mene ponovno na 100 nakon šest(!) godina. A u stvarnosti prođem još gore, jer mi je inflacija umanjila vrijednost za bar 15% u tih šest godina. [/b:m88per02]
Imam dva problema s ovim argumentom.
Prvo, može se izreći potpuno suprotna tvrdnja, i bit će podjednako (ne)točna kao i tvoja. Dakle, što ako fond raste 21,64 posto, pa onda padne za pet?
Ili, što ako postojano raste u prosjeku pet posto godišnje 20 godina? Ili dva posto? Ili naizmjence raste i pada godinu za godinom?
Možemo nagađati do sutra. To nije argument.
Drugo, izlazak nakon šest godina? Čemu bi to trebalo služiti?
[b:m88per02]A zamisli tu sreću da fond padne baš u trenutku kada ti ideš u mirovinu... i tvojih 500.000 kn vrijedi zapravo 400.000... A mirovina će se obračunati prema TRENUTNOM stanju na mirovinskom računu...[/b:m88per02]
Opet, zamisli da poraste. Ili da ostane na istoj razini kao par godina prije. Pa?
Al' dobro, čini mi se da je na djelu razlika u karakteru. Ti bi plakala zbog izgubljenih 100.000, ja bih bio zadovoljan zbog ušteđenih 400.000. Da smo u braku, to bi bilo zanimljivo. 
[b:m88per02]Naravno da mogu kupovati zlato ili što već... Sve je bolje od dobrovoljnog mirovinskog fonda... 
[/b:m88per02]
Srećom, pa je dobrovoljan. 
)
Komentar od: Tkalac | Datum: 25.11.2010 u 12:55Vidi sve komentare na forumu