Htjela bih znati namjeru i objašnjenje Zakona o poljoprivrednom zemljištu na kojem nije dozvoljen ama baš nikakav objekt, čak ni šator, prikolica, a kamoli kakva baraka. Svi znamo kako izgleda, recimo, područje Istre, a i duž cijelog Jadrana - na tim istim zemljištima moguće je vidjeti razne prikolice, šupe, potleušice, ali i vile. Slika nikako nije idilična i odmah je uočljiv košmar koji vlada u pravnoj državi. Ljudi koji se drže zakona i ne žele ga izigrati imaju zapuštena zemljišta, puno korova, pa i smeća, što nikako nije ni estetski ni ekološki, a i podloga su za nedajbože - požare.

Želim pitati - šta je zakonodavac želio postići s parcelama manjim od tri ha - koje zapravo nisu obrađene, a pitam se kako i da budu kad čovjek nema gdje držati alat, ne može prespavati, drugim riječima - ne može zemljište održavati urednim ako je na udaljenijoj lokaciji. Zašto se ne dozvoli gradnja recimo 25 m2 (znači; ležaj, WC, voda, alat) i tu neka bude kraj! Ništa više od toga!

Pretpostavljam da bi svaki vlasnik zemljišta posadio voćke, lozu, ukrasno grmlje, ljekovite trave, cvijeće itd. Zar to ne bi bila ljepša slika
našega turizma? Neka država odredi točne gabarite gradnje i to mjesečno nadzire i sve više od toga ruši i sankcionira! Zar je to nemoguće? Svi se mi znamo naučiti redu ako znamo da slijede sankcije!

Ovako kako sada stoje stvari - dugoročno ne vidim korist niti državi niti pojedincu!