Trgujem na burzi od ožujka 2007. godine kad je tržište kapitala bilo na svom vrhuncu. Krenuo sam tad s ulaganjem u dionice s mišlju da mi to bude jedan oblik štednje. U to vrijeme još sam živio s roditeljima te sam imao nešto ušteđenog novca.

Međutim, pohlepa je učinila svoje. Kako bi kupio još dionica podigao sam povelik nenamjenski kredit, koji i dan danas otplaćujem. Povukla me činjenica da se do tad na dionicama moglo mnogo više zaraditi nego od klasične štednje u banci. Trenutno sam u minusu 67 posto te sad trgujem na dnevnoj bazi.

Kroz ove dvije godine svakodnevnog praćenja burzovnih kretanja stekao sam dragocjeno iskustvo koje mi je, bez obzira na trenutačni gubitak, velika životna škola. Sad se držim četiri osnovna načela od kojih ne odstupam.

Osnovno je da nikad ne ulažete u nelikvidne dionice odnosno dionice koje nisu u fokusu investitora. Njih je nemoguće prodati u željenom trenutku, a obično nam novac treba kad se najmanje nadamo. Tad ste prisiljeni prodati takve dionice s znatnim diskontom.

Drugo načelo je da ne kupujete dionice tvrtki koje imaju sumnjivu vlasničku strukturu. Poslovanje takvih kompanija je zatvoreno, netransparentno. Na Zagrebačkoj burzi izlistano je nekoliko firmi koje imaju veliku vrijednost u financijskom izvještaju, ali nikad ne isplaćuju dividendu, te imovinu prebacuju iz jednog u drugo povezano dioničko društvo.

Preporučljivo je ulagati u vrijednosne papire tvrtki koje daju dividendu (dividenda) jer tržište takve dionice nagrađuje stabilnijom cijenom.

Treće pravilo je da ne kupujete dionice na temelju glasina, a pogotovo ne na temelju analiza kvazi stručnjaka. Na domaću burzu znatan utjecaj imaju kretanja u svjetskom gospodarstvu, te prilikom odabira dionica morate uzeti u obzir širu sliku stanja na tržištima.

Zadnje načelo je da izbjegavate podizati kredite za dionice, pogotovo ne margin kredit, osobito ako imate malo iskustva u trgovanju na burzi. To je najbrži način da izgubite novac.