Na njujorškoj burzi vrijednosnih papira NYSE, 19. veljače 2010. godine trgovalo se, među ostalim, i dionicama tvrtke Berkshire Hathaway (BRK.A) Warrena Buffeta. Cijena - prava sitnica: 115.000 američkih dolara (ili u prijevodu oko 620.000 kuna). Pomnožite ovo s 474.988 dionica koje posjeduje Buffett i eto koliko je težak. Nije loše.

Buffett svojoj dragoj ženici Susan godišnje donese plaću od samo 100.000 dolara. Koji skroman tip?! No njegova je moć u posjedovanju jedne od najboljih dionica na svijetu (BRK.A). A kažu da ne nosi mobitel, niti ima računalo na svom uredskom stolu.

Pored ranije navedenih pravila igre, evo još nekih pravila koje poštuje Buffett u svojoj igri s vrijednosnicama.
Svi smo čuli za pojam franšize. Buffett je volio najviše takve tvrtke. Savjetuje da tragate za takvim sustavima. Voli tvrtke koje imaju trajni proizvod, na primjer, kao što je Coca-Cola. Proizvodi se više od 100 godina i vrlo vjerojatno će ju konzumirati i naši unuci. Buffett je takve tvrtke usporedio s utvrdama. Rekao je da te tvrtke proizvode ono što nam je potrebno, čiji se proizvod teško može zamijeniti (ima i kod nas mnogo inačica Cole, ali Coke je jedna i jedina). Nađite franšize koje "odolijevaju vremenskim promjenama".

E sad ide jedno pravilo s kojim se mnogi neće složiti. Buffy savjetuje da se izbjegava kupnja tvrtki visoke tehnologije. U 21.stoljeću smo i visoka tehnologija je nešto što nam je budućnost. Proizvodi visoke tehnologije će nam olakšati život, omogućiti mnoge stvari. Međutim Buffett ne razumije te tvrtke i gotovo i da ne ulaže u njih (njegov najbolji prijatelj je Bill Gates, ali nema Buffett udjela u Microsoftu). Buffett je, govoreći o visokotehnološkim tvrtkama, prvenstveno mislio na društva koja su nastajala preko noći (Etoys.com, Webvan.com i druga) i koja su imala kratkoročni uspjeh. On jednostavno, nije razumio kako funkcioniraju takve tvrtke i nije u njih ulagao.

Postoje mnoge tvrtke čije poslovanje i budućnost neki ljudi mogu razumjeti i predvidjeti, pa u njih ulažu (Microsoft, IBM, Siemens i slično), stoga se mnogi i ne slažu s Buffettom. No Buffett više voli tvrtke koje proizvode jednostavne stvari koje će nam trebati i za 100 godina (donje rublje, odjeću, tepisi, namještaj i slične stvari). On ih zove stare, dosadne tvrtke, ali predvidljive u poslovanju i zaradi novca.

Buffett nije za diverzifikaciju portfelja, u onom klasičnom smislu. Nije za strategiju "malo ovoga, malo onoga". Zalaže se za manji broj ulaganja, ali više novca u svakom od njih. Buffettova politika je koncentriranje udjela u nekoliko pomno odabranih tvrtki. On savjetuje da se uloži u pet do 10 kvalitetnih (pomno odabranih) tvrtki. Buffett je ulagao: u Coca-Colu milijardu dolara, kupio je oko 200 milijuna dionica AMEX-a, kupio dvije milijarde dionica kinskog giganta PetroChina itd. Načinite, kako to Buffett zove, koncentraciju portfelja.

Buffett je više prakticirao neaktivnost na burzi. Na Zagrebačkoj burzi svaki dan se trguje milijunima dionica, na njurojškoj - milijardama. Ritam je grozničav, ubitačan. Sve je u nekom "movingu", pokretu. Buffett nije za taj ritam. Za njega je neaktivnost inteligentnija, mudrija. On kupuje, ali ne voli prodavati. On obožava neaktivnost i strpljivost. Ne voli pretjeranu aktivnost i stoga što ona rezultira većim troškovima i raznim porezima (na kapital). Buffett samo sjedi (igra bridge) i čeka na priliku.

Buffett ne voli gledati burzovne izvještaje. Koliko nas gledamo vijesti Nove TV samo radi onih malih brojki u donjem lijevom kutu ekrana? Ili pak svaki dan pogledamo izvješće sa ZSE. Buffett nije za te stavri. Buffett ne brine za dnevne promjene brojki. On je na temelju svojih parametara odabrao tvrtku, kupio i čeka. Jedino ga zanima veći pad i u tome možda vidi priliku za dalju kupnju. Svakodnevno provjeravanje indexa može uzrokovati ozbiljne probleme, od sreće do depresije. Uzmimo primjer ostavke Ive Sanadera - sve je palo. Drama. Samo minusi. No za tjedan, dva, sve se vratilo u normalu. Koliko je samo malih dioničara prodalo svoje udjele za tih nekoliko dana i koliko su izgubili novaca. A koliko je mudrih igrača kupilo te dionice koje su se prodavale i za tjedan, dva dobro zaradili!!

Prema Buffettu, silazni trendovi na tržištu nisu znak uzbune, nego znak da je vrijeme za shopping. Dogodi se neka loša stvar, događaj (Sanader, Dubai i slično) i sve krene nizbrdo. To zovu još i korekcije tržišta. No kad sve pada, Buffett ne prodaje svoje udjele i ne bježi. Tad je Buffet stand by i kaže da je vrijeme za shopping. Većina njegovih ulaganja se dogodila upravo u tim trenucima (to se još zove i tržište Medvjeda). Tad tvrtke prolaze kroz neke teškoće, ali one nisu nesavladive. To je filozofija kupnje jedne kune za cijenu od 50 lipa. Kupuje kvalitene tvrtke "na rasprodaji". Kupuje vrijednost po niskoj cijeni. Sedamdesetih je Buffett upucao u osiguranje GEICO oko 46 milijuna dolara. GEICO je imao nekih problema, no Buffett je smatrao da je to samo privremeno. Prije nekoliko godina njegov udio u GEICO-u je vrijedio oko milijardu dolara.

Zanimljiva je filozofija ovog starčića iz Omahe. Ipak on danas vrijedi 474.988 dionica x 115.000 dolara... Pa sami izračunajte koliko je to.